NARODNA REPUBLIKA KINA
Kina je zemlja u kojoj živi 56 nacija, od kojih je najviše pripadnika naroda Han
(92%). Mada u Kini postoji oko 80 različitih jezika i 30 različitih pisama, kao standardni
govor prihvaćen je mandarinski dijalekat (普通话 – pǔtōnghuà) naroda Han
i standardizovani kineski karakteri (规范汉字 – guīfàn hànzì ). Osim što je kineski
jezik najrasprostranjeniji u Kini, može se reći da je on istovremeno i najkorišćeniji jezik
na svetu, te je kao takav jedan od zvaničnih radnih jezika u Ujedinjenim nacijama.
Savremeni kineski jezik deli se na standardizovani mandarinski dijalekat i lokalne
dijalekte (方言 – fāngyán). Mandarinski dijalekat koristi pekinški izgovor za osnovu i
govori se u većem delu Kine severno od reke Jangcekjang. Osim toga, ima šest osnovnih
lokalnih dijalekata: dijalekat Wu (Šangaj i okolina), dijalekat Xiang (provincija Hunan),
dijalekat Gan (provincija Jiangxi), Kejia dijalekat (provincije Guangdong, Guangxi,
Fujian i Jiangxi), dijalekat Yue (Guangdong i Guangxi) i dijalekat Min (Fujian i Taiwan).
U okviru ovih dijalekata postoje i brojni pod-dijalekti. U okviru samog mandarinskog
dijalekta postoji podela na severni, severo-zapadni, jugo-zapadni i južni mandarinski
dijalekat. Prema odredbama ustava NR Kine popularizuje se mandarinski kao zvanični
govor Kine, tako da se broj Kineza koji govore mandarinski iz godine u godinu povećava.
Gledano sa aspekta jezičkog sistema, kineski jezik spada u sino-tibetansku grupu jezika.