“Kako si, čoveče, jesi li došao sebi? Tek tako da dobiješ otkaz. Pročitao sam
ti objavu.”
“Mogu ti reći, odlično sam. Prva dva dana u šoku, a onda se sve okrenulo
preko noći. Evo me na krevetu starom decenijama, u pomoćnoj zgradi sa
alatkama, a opet sam se naspavao. Noćas uzbuđen, čitam komentare
članova Unije, sutra ćemo videti šta dalje. Kako je kod vas?”
“Isto, mada se dogodi i po koji normalan dan. Moja žena malo izlazi na
ulicu, kaže da nema parka u koji može izvesti dete a da se igraju na miru.
Otišla je dva puta u igraonicu, prvi put oduševljena, drugi put se vratila brzo
jer su neke majke vikale na decu bez razloga, što se završilo cikom i vriskom.
Mi na poslu kao i uvek. Prihod nam je umanjen, borimo se. I hteo sam ti
nešto drugo napisati. Taj Zakon privlačenja, koji je tema skoro dve decenije
neprestano, to je bilo nešto najprirodnije u ljudskoj istoriji. Baš kao što ti
reče, čuda nisu čuda. Juče sam razgovarao sa kolegom koji istražuje čudne
istorijske pojave, a da se mogu povezati sa ovim Zakonom. Kao prvo, znaš i
sam za uspavanu Epifizu. Vidim da se i otome dosta piše u grupi.”
“Znam, ali treba vremena za to, da bi se ona probudila. Kada bi ta žlezda,
smeštena između očiju, proradila, onda bi svi bili čarobnjaci. “
“Da, naravno, samo ne bi svi znali da je koriste, možda je zato i dobro da
ostane uspavana. A kada bi je koristili pojedinci koji žele pomoći svetu, bio
bi to niz pronalazaka za svaku dobrobit. Onaj Zavetni kovčeg koji je opisan
u Starom zavetu kao opasan i da su stradali svi koji su mu prišli a nisu znali
rukovati njime, imao je spravu koja je proizvodila hranu. Nešto kao hleb.”
“ Poznato mi je. I ta sprava bila je strujno kolo. A ko je nju pronašao? Ljudi
koji su probudili Epifizu.”
“ I ne samo to. Ti ljudi su doprineli izgradnji piramida i ko zna čemu još.
Solomonov hram izgrađen je tehnikom arhitekte Hirama, koji je ubijen jer
nije drugim graditeljima otkrio svoju tajnu. A isti su postojali i u našem
Sirmiusu, u Sremskoj Mitrovici. “