Zvuk tišine ( e book) Zvuk tišine | Page 77

ušteđevinu i nešto malo pomoći dobijene od roditelja. A ja, šta bih rekla sada? Ovako je to bilo Poslala sam te večeri poruku, da pitam šta radi i kako je na gradskim ulicama. Nazvao me na video poziv i saopštio kako je dobio otkaz. U isto vreme, hladnokrvno me pitao da li ima mesta kod nas ili da trazi u selu smeštaj, bar jedan mesec. Rekla sam da ima mesta, ali i kod mene. Jedan krevetić, mada nije vreme za biranje, našalila sam se. Primetila sam da je toliko unesrećen, šokiran, previše bled u licu, pogled mu je bio totalno odsutan. Kaže da su Marija i Aleksa odmah otišli u Šumadiju kod familije, toliko su poniženi, a Bogdan je za sada ostao u gradu. Živi sa devojkom koja je zaposlena i pokušaće da nađe bilo šta. Njegov buntovni i mladalački duh nije iz inata hteo da se sklanja. Institut je preuzela vlast i više niko ne sme istraživati ludilo. Stvar je završena za dan. Nisam znala da li da se radujem ili plačem, sve mi se izmešalo. On je deo mene, njegova patnja je i moja patnja, oči su mi suzile dok sam očekivala da se bar malo nasmeši…Dobro je to što se nije predao. Sve je stiglo do Unije, sve osim novinara koji je rekao što zna. Ubrzo smo došli do prirodne ravnoteže događaja, pojavljivali su se nučnici koji nisu anonimni, njihova istraživanja upravo su razotkrila sugestivno zračenje. Kako se kockice slože preko noći, kao da je nečija nevidljiva ruka povela događaje. Smešno zvuči, ali dugo nisam smela Davidu priznati da je moja najbolja manifestacija upravo bila ova, da dođe na Radan. Ostvarila se jer je njegova podsvest to želela, ja sam ga samo “pogurala”. Nisam te noći spavala ni trena. Izletela sam napolje da zahvalim Bogu i anđelima što mi on dolazi, a nešto me stezalo u grudima zbog njegove patnje. Molila sam se da on shvati kako je sve ovo radi višeg cilja i da će do svoje tehnike doći na ovoj magičnoj planini. Bila sam odsutna sutradan, prijatelji su mi se smejali i ogovarali me kako imam najradosniji izraz lica koji postoji. Nema veće ljubavi od ljubavi prema blizanačkoj duši. To je tako od Postanja, što Bog sastavi, to niko ne rastavi. Gde god bili, uvek ćemo se