bilo svejedno. Posle one igre ogledala i senki, on je samo ćutao i povlačio se
u sebe. Tako da smo prvih dana oboje ćutali i bili manje bliski nego na
Radanu. Uspela sam da pronađem honorarni posao, radim dizajne korica
za jednu izdavačku kuću. Oni će mi objaviti i “Priče sa Radan planine”.
Nastavila sam da živim u skladu sa sobom, onako kako sam naučila gore.
Svakodnevno tihujem i stvaram svoju viziju u glavi, rešenje svakog
problema. Toliko sam probudila podsvest da radi za mene, da se desila
prava blagodat. Arsen je rešio da rizikuje i promeni svoju stvarnost.
Podigao je kredit i otvorio turističku agenciju. A mene je odredio da radim
sa njim, jer ja sam ga na ovaj poduhvat navela, jednog prlepog dana na
planini. Radiću za njega reklame, štampaćemo flajere, bićemo kreativni…
David i ja. Jedno a dvoje… Gledam ga sa svetom ljubavlju koja je izazov i
dar, patnja i prosvetljenje. Sada je radost a da se još nismo ujedinili.
Zamolio me je za vreme, treba mu da se povrati i smiri. Sada znam da
ćemo ostati zajedno i da će doći dan kada će mi iskazati emocije. Sada
znam da me voli i da ništa nisam pogrešila. Polako me je uveo u svoj život,
korak po korak, privikava se da sam tu i da je to normalno.
Trenutno sedim na klupi u parku, gledam kako “zlatni” list pada lagano na
moj laptop. Baš onako kako je meni došetala promena.