Nataša Milojević
Najbolja rješenja za žrtve nasilja prema mišljenju učenika su: obratiti se
nastavniku (od 20 % do 66 %) ili razgovarati sa svojim roditeljima o
problemu (od 45 % do 66 %). Neki su učenici naveli da ne mogu dobiti
pomoć u prevenciji i sanaciji bullyinga od nastavnika; a ovo ukazuje da je
nastavnicima potrebna pomoć izvaninstitucionalnih organizacija u
rješavanju ovoga problema. Izvjesno je da slika o potencijalnim rješenjima
odražava opću sliku škole i života u kojemu odrastaju mladi ljudi – značaj
roditelja, nastavnika i policije smanjuje se s uzrastom, a pojavljuju se drugi
oblici rješenja.
Rezultati ranijih istraživanja u srpskim školama pokazuju da je
najuspješniji pristup prevenciji školskoga nasilja onaj koji uključuje sve
ljude u školi, učenike i osoblje; koji započinje ranije - od predškolskih
godina; prožima cijeli obrazovni program i nije ograničen na pojedinačne
učenike ili pojedinačne teme ili razrede; koji se fokusira na izgradnju
pozitivnoga ozračja u školi; koji ne tolerira nasilje i u kojemu se lijepo
ponašanje ohrabruje i nagrađuje. Preventivni su programi bili mnogo
uspješniji kada su imali podršku nastavnika, roditelja i društvenoga
okruženja u kojem je škola smještena. Uloga je nastavnika naročito važna u
primjeni programa prevencije koji mogu biti realizirani u okviru
obrazovnoga rada u razrednoj zajednici, a čiji je cilj da kontinuirano
poboljšavaju prosocijalno ponašanje razvijanjem empatije i altruizma,
osjećaja samopouzdanja i samopoštovanja i stjecanjem vještina nenasilne
komunikacije (Đurišić 2015; Popović-Ćitić 2012).
Od 62 % do 79 % sudionika misli da su naučili više o bullyingu tijekom
predstave, u odnosu na znanja dobivena u školi. Rezultati potvrđuju nalaze
da su radionice dobar razvojni model za učenje (Ognjenović i Škorc, 2003),
(Slika 2 a).