- 40
No, tada možete računati na dobru volju publike jer gotovo neovisno o
tome kakav ste im rezultat prikazali, njima će se dopasti, uživat će u tome
da vide svoje prijatelje ili rodbinu na sceni.
Posve je drugačija situacija ako želite izvesti predstavu pred čitavom
školom, ili na raznim drugim mjestima, ili pak ako se želite prijaviti za
neki festival ili natjecanje na kojem će vas procjenjivati zajedno s drugim
skupinama.
Ne postoji razlika samo u publikama. I efekti koje želite postići mogu se
jako razlikovati: zanima li vas prije svega zabava? Ili se bavite nekom
egzistencijalno važnom temom? Želite li biti politički provokativni? Želite
li dirnuti publiku ili im dati nešto o čemu moraju razmišljati?
Ukratko, morate znati što želite.
U svome radu koristim se modelom s četiri etape rada. Koristan mi je za
razumijevanje i za planiranje rada na predstavi sa skupinom. Model je
originalno koncipirao Sjef van der Linden s Academie voor Expressie door
Woord en Gebaar u Utrechtu, ali sam ga tijekom godina razvijao na svoj
način i u ovome obliku u kojem ću vam ga predstaviti danas ga smatram
svojim.
1. etapa: Početak
•
•
•
•
•
•
•
Sudionici se upoznaju, razvija se povjerenje, igraju se.
Uspostavlja se prostor bez prosuđivanja.
Doživljavaju radost uronjenosti u igru, izražavaju moć i osjećaje.
Igre grupne dinamike, vježbe, rad na tijelu, razvoj svijesti o sebi
i drugima.
Razvoj vještina (pokret i scenske improvizacije).
Gubitak straha od dodira.
Donošenje odluke o temi, istraživanje (rasprave, improvizacije i
razgovori sa stručnjacima).