-276
Zaključak
Nakon jedinstvenoga iskustva rada na predstavi u dramskoj skupini bez
dramskoga pedagoga te odgovora iz ankete, zaključujem kako vrlo malo
sudionika dramskoga procesa, koji su bili dugogodišnji polaznici polaznici
dramskih skupina, ima točno određene kriterije po kojima se samovrednuju i
vrednuju rad ostalih.
Sudionici koji se samovrednuju to čine povratnom informacijom ostalih
sudionika i reakcijama cijele skupine te introspekcijom bez određenih
kriterija, već po osobnome osjećaju. Pri vrednovanju rada ostalih sudionika
razlikuju organizacijsku i glumačku kvalitetu, no većinom se koriste svojim
subjektivnim dojmom. Prednosti su rada bez dramskoga pedagoga, koje
navode sudionici, sloboda te neograničenost idejama i metodologijom
dramskoga pedagoga, dok kao nedostatke navode neobjektivnost i popuštanje
uzrokovano dugogodišnjim prijateljstvom.
Iako se vrednovanje i samovrednovanje odvijalo formativno, prije aktivnosti
nije bio zadan točan fokus na koji bi se sudionici mogli osvrnuti na kraju
aktivnosti te uz pomoć njega vrednovati aktivnost. Također u radu nije
određen objektivan rječnik kojim bi sudionici komunicirali, već je svatko
izrekao svoje osobno mišljenje vođeno unutarnjim osjećajem kada bi htio.
Većina je sudionika predložila neki oblik objektivne uloge u budućnosti koji će
samo kao dramski pedagog, mentor ili režiser biti van predstave, odnosno neće
i glumiti u predstavi.
Nedostatak objektivnosti doveo je do popuštanja što je rezultiralo režijskim i
dramaturškim nedostatcima predstave. Upravo se u ovakvim situacijama ističe
važnost uloge dramskoga pedagoga, koji izuzev vođenja dramskoga procesa uči
sudionike vrednovanju i samovrednovanju, ističe fokuse u aktivnostima i
objektivno sagledava završni produkt aktivnosti. Namjera ovog rada nije dati
preporuke ni konkretne zaključke, već otvoriti važna pitanja o vrednovanju i
samovrednovanju jer to može biti ključno za ostvarivanje kvalitete u svim
segmentima predstave (režija, dramaturgija, gluma itd.).