-232
Oponaša režanje, govori kao vuk, a djeca se smiju. Djevojčica I. H. iz
kovčega vadi i zaogrće crveni plašt, skakuće i pjeva. Mali glumci glume
bajku, igraju se i improviziraju. Na jednom kraju pozornice postavljamo
pleteni stolac, košaru s vunom i pletivom, stolnu svjetiljku, krevet, stalak
za vrata (okvir), a na drugome kraju pozornice šumu - kartonske tuljce
(drveće), cvijeće i grmlje (oslikani kartoni). Narator sjedi u ogromnoj
fotelji izvan pozornice, čita bajku i određuje tempo predstave. U bajku se
uključuju ostala djeca plesom i pjesmom o Crvenkapici, bakici, lovcu,
vuku i šumi. Na kraju bajke/predstave, zadovoljna, sretna, mala glumačka
družina očima traži lice svojih roditelja. Pljesak i suze radosnice djeci su
potvrda da su to odlično prikazali.
Razgovaraju dvije mudre glavice: Super je bilo kad je vuk išao auuuu, htjeo je
pojesti Crvenkapicu . On ima naoštrane zube i veelike crne zločeste oči. (N. R.);
Da, ali spasio ju je lovac Luka, pucao je bum, bum. (J. T.). Odlaze zavijajući:
Auuu!
Lutka i lutkarske predstave u našim odgojnim skupinama
Lutka je mazilica, tješilica, pričalica i prijatelj u igri. Posebnu pozornost
poklanjamo odabiru i izradi lutke. Svaka je lutka izrađena tako da potiče
dječju maštu. Kod izrade lutke pomno razmišljamo o više aspekata. Kako
se lutka kreće na pozornici? Koju ćemo vrstu lutke koristiti (štapna,
ginjol, zijevalica, lutke za prstiće…)? Koje su nam lutke potrebne za priču?
Od čega je napravljena? Jesu li zadovoljeni estetski kriteriji? Što je lutka
jednostavnija, to više potiče dječju maštu. Izrađujemo lutke koje su
stilizirane, poetične, koje predstavljaju karakter lika, uloge, lutke koje
pozivaju djecu na igru, prijateljstvo u komu se dobrota nagrađuje.
Obraćamo pozornost i na dimenzije lutke, jer ne smije biti prevelika ili
preteška za pokretanje.