Božica Knežević / Mirsada Accad
Na improviziranu pozornicu (dio sobe), postavili smo pleteni stolac, drveni
dječji štednjak, slikovnice… Djeca gledaju po sobi, traže i uzimaju sve što
im može koristiti za dramatizaciju. Dogovaraju se oko uloga, biraju odjeću,
kostime. Počinjemo.
Scena prva: mama sjedi na stolcu i plete (u rukama ima štapove za ražnjiće
i vunu), povremeno ustaje i kuha ručak. Za to vrijeme djeca sjenice
postavljaju obruče na pod i skaču. Mama se pozdravlja sa sjeničicama,
upozorava ih na opasnosti i odlazi u garderobu. Odijeva se (bunda, šal i
cipele), uzima voće (poklon za susjedu) i odlazi. Scena druga: sjeničice sjede
na podu, igraju se slažući kocke, skaču iz obruča u obruč pa čitaju. Dječak
N. C. uzima gitaru s ormara: Jupiii, sami smo! Pjevaju zajedno pjesmu Ljuti
se vrapčić na zimu i plešu. Pogledaju kroz prozor i vide da pada snijeg.
Radoznala sjeničica zaboravlja mami dano obećanje, izaziva drugu
sjeničicu, uvjerava je da mama nikada neće saznati i izlazi van vidjeti što
to bijelo pada, po tlu i drveću, za njom izjuri i druga sjeničica. Love
pahuljice (od vate), skakuću, čude se, dive, brrr, hladno im je... Iza drveta
pojavljuje se razbojnik i polako približava. Sjeničice se bezbrižno igraju
kad odjedanput skoči razbojnik, hop i jednoj sjenici iščupa rep. Scena
treća: u dijelu sobe stol, stolci, čajnik i šalice. Dvije sjenice sjede, piju čaj i
razgovaraju. Mama sjenica pogledava na sat, vrijeme je za ručak.
Pozdravljaju se i mama sjenica odlazi kući (suprotna strana sobe). Sjeničice
mami sve redom ispričaju. Grle se i poklanja im rukavice koje je isplela.
Ručaju i pjevaju pjesmu: Istresla je baka zima.
Izjave malih mudraca:
Jadna sjeničica, može li sad letjeti? (E. K.); Ni mene brat ne sluša kad mama ode
kratko u dućan. (E. J.) i Mamu treba slušati, nije lijepo što su prekršile obećanje.
(T. D.)