Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 93

Dr. Medhija Maglajlić IŠČEZLI DANI HAMZE HUME Ovaj posuđeni naslov iz autobiografskih zapisa Hamze Hume činio se prikladnim za ovaj prilog, kojim želimo skrenuti pažnju na ostavštinu pjesnika koji se voljenom Jugu vraćao kad god je mogao, a posebno učestalo u kasnijoj životnoj dobi. U tom smislu upečatljiva je njegova pjesnička oporuka, kojom se želio osigurati za slučaj da ga smrt zaskoči daleko od rodnog kraja: Pa ipak kad jednom sklopim oči, / Želja će posljednja biti: / Da me se moji drugovi sjete / I da me put juga nose. Želimo ukazati ne samo na pjesnikovu materijalnu ostavštinu – njegove knjige, rukopise, prepisku, dokumente, fotografije, predmete: umjetnički portret, njegovu lulu i naočale, koji leže na policama Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH, kao i na predmete koji se čuvaju u prostoru Muzeja Hecegovine – već i na onu fluidnu ostavštinu pjesnika koja je ostala u njegovom zavičaju, u kojem je vidio i našao svoj pjesnički svijet i život, i kojem je u jeziku oblikovao neprevaziđene duhovne spomenike. Danas je 40 godina od smrti neponovljivog pjesnika Juga, Mostara, pritajene, tajanstvene sile ljubavi, strasti, ljudskog nemira i drhtaja svega živog, pa i kamena zavičajnog. Hamza Humo u radnoj sobi 91