Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 79

je odmah nakon toga dodao kako Crna Gora ne pretendira na tu dužnost, pa ostaju Bosna i Hercegovina i Makedonija. Naglasio je kako ima dojam da sve republike podržavaju Mikulićev izbor iz Bosne i Hercegovine, dok iz Makedonije postoje dva kandidata i trebalo bi razgovarati kako sa Krstom Crvekovskim tako i sa Kirom Gligorovim. Na kraju ove rasprave postignuta je kao opća saglasnost da Mijalko Todorović bude kandidiran poziciju predsjednika SIV-a. Preostala je još diskusija o mogućem mandataru SIV-a. Situacija je sada bila djelomično bolja jer je već bio postignut sporazum o predsjedniku Skupštine. Crvenkovski je odmah iznio stav Makedonije da ne može iznositi više prijedloga. „Može ona eventualno dati jedan predlog. Ako se prihvata – prihvata., ako ne – ne.“ Ali, nije iznio ni jedno ime, a Angel Čemerski je najavio da se o tome trebaju obaviti „konsultacije dole.“ Branko Mikulić je u svojoj diskusiji kazao da u Bosni i Hercegovini nisu razmišljali o svojoj kandidaturi za predsjdnika SIV-a, ali da će se o tome obaviti razgovori u Republici. Veljko Vlahović je predložio da svaka republika kandidira po tri prijedloga, pa da se o tome svi kasnije izjašnjavaju. Tito je, međutim, tvrdio kako to nije dobro, nego da republike trebaju kandidirati jednog kandidata, a ostali da se o tome izjašnjavaju. Zanimljivo da je Tito tada tražio da se na toj sjednici odmah iznese prijedlog, jer nema puno vremena. Vlahović se branio da Bosna i Hercegovina i Makedonija trebaju dodatne konsultacije, a Kardelj je kazao da bi bilo dobro da se Vlahović konsultira sa predsjednicima CK o mandataru, te da nakon toga čuje reakcije drugih republika i slično, na šta je Tito oštro reagirao: „Ja mislim, Kardelj, izvini što te prekidam, da je to sve skupa išlo nekako protiv Ustava. I ja bih trebao da konsultiram, ja bih trebao da odredim ovog mandatara, naime da primim mandatora. Sada je išlo to, ja sam sve konsultirao, svi su kazali mi nemamo. Sada je prešlo to na Biro. Sada Biro bira opet jedan mali krug koji će opet birati. I sada ste predsednika, šefa države, isključili iz toga. Pa bogamu kako se to radi onda kod nas. To se naopako radi.“ Kardelj je odgovorio da je on samo želio pomoći Titu u izboru mandatora, a Tito je dodao da bi sve trebalo raditi po Ustavu, jer „treba da se zna, imamo ustav i treba ovako i ovako postupati. Neću ja to. Ja sam to već jedanput napravio. A ja sad ovde imam mišljenje tako da smo mi mogli ovde izabrati. Veljko neka ide tamo s njima razgovarati iz svake republike sa predsednikom i mogli su odmah tu da naprave. Onaj kaže ne može konsultirati. Mi smo se tamo sada razgovarali nas trojica, četverica i odmah smo videli da imaju sve te republike osim Bosne, ove druge sve tri imaju mogućnost da dadu ovde kandidata, pa smo napravili jednu grupu sa Veljkom, svi su tu razgovarali, što smo mi i došli ovde, mi imamo iz te republike toga i toga. Pa da čujemo sada šta kažete vi ovde. Meni sve to čudno izgleda, čitava ta procedura.“ 77