Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 74

političke posljedice i na političku situaciju u drugim republikama. „Velika rezerviranost u odnosima između Srbije i Hrvatske“, kako to vrijeme naziva Latinka Perović,4 sve se više zaoštravala nakon napisa u Borbi, u kojima je Miloš Žanko ozbiljno napao hrvatsko političko rukovodstvo. Tada će se stvari početi brže odmotavati, pa je uslijedila X sjednica CK SK Hrvatske u januaru 1970, a potom i poznata sjednica Predsjedništva SKJ na Brionima od 16. do 18. marta 1970. godine.5 Nakon te sjednice politička zaoštravanja se sve više intenziviraju, što je bilo posebno uočljivo u odnosima između Hrvatske i saveznog centra, čemu je dodatno ubrzanje dala afera vezana za „zavjeru“ protiv hrvatskog rukovodstva, koja je, prema mišljenju hrvatskoga rukovodstva, kovana u nekim saveznim institucijama.6 U atmosferi raščišćavanja pozadine i pravih značenja tih krupnih političkih događanja, te promjena vezanih za usvajanje novih ustavnih amandmana, odvijale su se debate oko imenovanja novih funkcionera na razini federacije, pri čemu je mjesto predsjednika Saveznog izvršnog vijeća najviše okupljalo pažnju, s obzirom da je Ribičič počeo gubiti podršku pojedinih republika. Hrvatsko vodstvo ga je smatralo krivcem za „urotu“, a rukovodstvo Bosne i Hercegovine se s njim sukobilo nakon zemljotresa u Banjoj Luci 1969., da bi potom i slučaj Radovana Stijačića, saveznog sekretara za unutrašnje poslove, koji je bio bosanskohercegovački kadar ali je zbog različitih razloga izgubio podršku Bosne i Hercegovine, unio dodatnu dozu nepovjerenja Bosne i Hercegovine prema Ribičičevoj Vladi. Zbog Stijačiča je došlo do potpunog razilaženja bosanskohercegovačkog rukovodstva i savezne Vlade. Sâm Ribičič je na jednoj sjednici Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ 28. aprila 1970. ocijenio Stijačića kao čovjeka „koji čak nervno nije do kraja priseban. (...) To je agresivan čovek koji može svašta da učini, bolesno ambiciozan i mislim da u tom pogledu ne treba da se igramo mnogo.“7 Uprkos tome, Ribičič nije našao načina da ukloni Stijačića i time poboljša svoje odnose s Bosnom i Hercegovinom. Kako je Ribičič izgubio podršku republičkih rukovodstava, koja su se međusobno nadmetala oko utjecaja, te s obzirom na potrebu izbora drugih saveznih funkcionera, pri čemu je od 1971., nakon smrti Milentija Popovića, bilo otvoreno i pitanje predsjednika Savezne skupštine, Tito je na dužnost 4 Latinka Perović, Zatvaranje kruga. Ishod političkog rascjepa u SKJ 1971/1972, Sarajevo, 1991, 126 5 Arhiv Jugoslavije (AJ), fond Centralnog komiteta Saveza komunista Jugoslavije (CK SKJ), IV/101, Stenografske bilješke sa 39 proširene sjednice Izvršnog biroa Predsjedništva SKJ, Brioni, 16-18. marta 1970. 6 O tome vidjeti Savka Dabčević-Kučar, 71. hrvatski snovi i stvarnost, Zagreb, 1997, 483-589. 7 AJ, CK SKJ, IV/106, Magnetofonski snimak sa 44. sednice Izvršnog biroa Predsedništva SKJ, održane 28.IV. 1970. godine. 72