Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 86

Historijski okvir
Kulturni identitet grada Mostara razvijan je, oblikovan i potvrđivan kroz
višestoljetnu povijest, a najvidljiviji i najpoznatiji dijelovi tog skupa elemenata
koji ga čine „usporedivim sa samim sobom“, nepobitno su u oblicima neimarske
i književne baštine. Historijska procedura kulturizacije obuhvaća vrijeme od
550 godina, od prvog spominjanja 1452. godine,1 ispunjeno kontinuiranom
smjenom različitih povijesnih razdoblja, kulturno-civilizacijskih obrazaca,
jezika i pisama.
U pisanom nasljeđu Mostarci baštine ćirilične, latiničke, arabičke i
hebrejske tekstove, ispisane na bosanskom, hrvatskom, srpskom, te latinskom,
turskom, arapskom, perzijskom i španjolskom (ladino) jeziku mostarskih
Sefarda. Najstariji sačuvani mostarski tekstovi su epitafi urezani bosančicom u
srednjovjekovnim stećcima.
I ljudi i prostor na kojem su živjeli, svjedočili su sudare i miješanje
kulturnih i civilizacijskih nanosa kasnog bosansko-humskog srednjovjekovlja,
osmansko-islamskog razdoblja (1466. – 1878.), austrougarskog vladanja
(1878. – 1918.), te razdoblja kraljevine (1918. – 1941.) i socijalističke
Jugoslavije (1945. – 1991.). U interregnumu, od 1941. do 1945., Bosna i
Hercegovina bila je pripojena tzv. Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Mostarska književna baštinA
Najplodnije književno razdoblje, svakako je, već i po samoj dugovječnosti,
vrijeme osmanske uprave Mostarom. Književni tekstovi pripadaju različitim
jezicima i autori su im pisci različitih etničkih pripadnosti, gledajući iz pozicije
današnjeg vremena. Pod pisanom i literarnom baštinom valja promatrati
sve historijske, pedagoške, disputacijske, filozofske, književne i žurnalističke
oblike, te prijevodnu književnost. Osim rukopisa i knjiga, u baštini značajno
mjesto zauzimaju listovi, časopisi, kalendari, almanasi, leksikoni i slična građa.
Među najstarijim poznatim autorima mostarskog (blagajskog) porijekla
nalazimo sljedeća imena: Ali-beg Hercegović Širi, unuk Hercega Sjepana (u.
1550.), Kandi (zabilježena pjesma iz 1552/53), Zijai Mostarac (u. 1584/85),
Ali dede Bošnjak (u. 1598.), Derviš-paša Bajezidagić (u. 1603.), Medžazi Šani
Mostari (u. 1610.), Derviš Žagrić Mostarac (u. 1640.), Adli Čelebi Mostarac,
1

84

Po pismu Dubrovčana od 3. IV. 1452., u kojem se navodi da se Vladislav Hercegović odmetnuo
od svoga oca Hercega Stjepana i zauzeo Blagaj i dvije kule na mostu Neretve (… et do castelli
al ponte de Neretua…). U: dr. K. Jiraček, Die Handelstrassen und Bergwerke vom Serbien und
Bosnien während des Mittelalters, Prag, 1879., str. 79