Zbornik radova Muzeja Hercegovine Nov. 2014 | Page 106

prostor, za zahvate koje je potrebno izvršiti na muzejskim predmetima. S tim u vezi imamo različite probleme, s obzirom na veličinu muzeja. Kao primijer ću uzeti Zemaljski muzej BiH, koji je prvi muzej na ovim prostorima projektiran da bude muzej i u skladu s tim planirani su prostori za deponovanje i radionice. Treba se imati na umu da je Zemaljski muzej BiH u sadašnje prostore uselio prije 96 godina i da se od tada mnogo toga izmijenilo. Kolekcije koje muzej posjeduje svakim danom povećavaju broj, povećava se i broj zaposlenih, ali prostor Muzeja ostaje isti. U trenutačnoj situaciji, moram reći da depoi Zemaljskog muzeja nisu dovoljno veliki za adekvatno deponavanje svih kolekcija. S druge strane, muzeji u manjim sredinama kao što je Muzej Hercegovine u Mostaru imaju drugu vrstu problema. Vrlo često su muzeji „izmješteni“ iz prostora u kojima su bili smješteni niz godina i gdje su imali predviđena mjesta za izložbene postavke, depoe i kancelarije. Moram reći da je u Muzeju Hercegovine u Mostaru jako izražen problem nepostojanja depoa za smještaj predmeta, a nakon toga dolazi problem prostora za konzervatorsku radionicu/labaratoriju u kojoj bi se vršila konzervacija odnosno zaštita muzejskog materijala. Kao što je ranije rečeno jedan od većih problema s kojima se susreću muzejske institucije širom Bosne i Hercegovine je deficitarnost struke konzervatora, a što je proizvod nedostatka odgovarajuće edukacije, posebno na akademskom nivou iz oblasti teorije zaštite kulturnog naslijeđa, preventivne konzervacije i konzervatorskih tretmana. Obzirom na deficitarnost struke, kao i nemogućnost edukacije na akademskom nivou, potreban je praktičan rad u institucijama koje u sklopu svog stručnog kadra posjeduju ove stručnjake, čime bi se mogla izvršiti dodatna edukacija i usmjeravanje. Znanje i iskustvo u ovoj struci se najbolje može steći i proširiti aktivnim radom u muzejima odnosno s muzejskim zbirkama, obzirom da svaki predmet, ima različite zahtjeve za održavanje i rad. Važno je napomenuti da je, kao i za sve ostale struke, jedna od bitnijih stvari za uspjeh i uspješan rad biti u stalnom procesu učenja i dodatne edukacije, koja uključuje pohađanje specijalističkih kurseva, konferencija, te aktivno učešće na istim, kao i praćenje relevantne literarature i foruma o konzervaciji. Ono što je bitno naglasiti je činjenica da u Bosni i Hercegovini, i to samo u Sarajevu i Banja Luci radi nekoliko akademski educiranih konzervatora, najveći broj ih je specijaliziran za konzervaciju štafelajnog slikarstava, zidnog slikarstva i kamena, dok na polju konzervacije ostalih materijala nemamo dovoljno kadra. Manji muzeji ugavnom nemaju educiranih stručnjaka iz 104