započeti i završiti u krugu. Poznata struktura sata pridonosi osjećaju sigurnosti u djece. U krugu svaki pojedinac ima svoje mjesto i kreće s iste pozicije. Razmjenjuju ideje i mišljenja( pri čemu je važno da svatko ima priliku izreći svoju ideju), slušaju jedni druge, igraju igre, rade na tempu i dinamici, uvježbavaju dijelove teksta. Krećući se u krugu, osjećamo se sigurno, vidimo i čujemo jedni druge, svi smo jednako važni, međusobno se pomažemo i podupiremo te se možemo uključiti u zajedničku aktivnost na način koji nam odgovara( Gavrilović Smolić 2019: 433).
Velika odgovornost i značajna uloga pripada, naravno, učitelju, odnosno voditelju skupine koji će svojim pristupom i stavom stvarati sigurno, pozitivno i poticajno ozračje koje omogućuje slobodno dječje izražavanje i u kojem djeca imaju slobodu pokušati, pogriješiti i pokušati ponovno. Uz podršku voditelja djeca će se zabavljati, igrati i uživati tijekom pripreme i izvođenja predstave te zajedno s njime proslaviti ozbiljan i značajan uspjeh nakon izvedbe. Treba naglasiti i estetski doživljaj sudjelovanja u stvaranju i izvedbi umjetničkoga projekta koji može potaknuti pozitivno promišljanje i doživljaj umjetničkih ostvarenja kao i daljnje dječje stvaralaštvo( Guberina 2010).
Pritom je bitno imati na umu cilj rada na igrokazu ili predstavi, koji nikako nije profesionalna glumačka predstava, već razvoj jezičnih, komunikacijskih i socijalnih vještina, poticanje i razvoj kreativnosti i stvaralaštva, poticanje razvoja samopouzdanja i pozitivne slike o sebi, odnosno ukupan učinak na kognitivno-emocionalno-socijalni razvoj djeteta. Kako bi ostvarila svoje potencijale djeca se moraju osjećati sigurno, imati povjerenja u voditelja i jedni u druge, ne bojati se pogrešaka i prosuđivanja. Važnost oslobađanja djece od straha i pogreške za učinkovitost dramskoga odgoja ističe i Valentina Lugomer, te navodi da je to moguće postići jedino ako osjete da nisu kontrolirana i procjenjivana. Ocjenjivanje, dakle, nije u skladu s osnovnim načelima dramskog odgoja( Lugomer 2000: 1). Prilikom izvedbe voditelj u bilo kojem trenutku može uskočiti i pomoći djetetu ako zaboravi tekst ili se dogodi nešto slično. Igranjem uloga u paru ili manjoj skupini znatno se smanjuje mogućnost utjecaja treme na individualnoj razini. Nakon izvedbe voditelj će razgovarati s djecom o izvedbi potičući ih na iznošenje vlastitih dojmova i zapažanja. Treba izbjegavati prosuđivanje glumačke izvedbe jer ona i nije cilj dramskih aktivnosti u poučavanju engleskoga jezika. Kao i u svakom radu, konkretna je povratna informacija važna i treba biti temeljena na pozitivnom usmjeravanju, pružanju podrške i isticanju onoga u čemu su djeca uspješna te je na tome potrebno graditi daljnji rad.
Ako dijete koje nije sklono javnim nastupima postupnim uvježbavanjem i poticanjem u prirodnom i za dijete prihvatljivom okruženju postigne razinu slobodnog izražavanja na kojoj može izvesti svoju ulogu na pozornici i nastup doživjeti kao igru, a u tome ima stalnu potporu ostalih članova skupine i voditelja, pozitivan učinak na osjećaj uspjeha i postignuća, samopouzdanje i sliku o sebi zasigurno jest nemjerljiv. Iz toga pak proizlazi djetetova vjera u sebe i svoje sposobnosti te sigurnost u nastupu koja postaje vidljiva i u jezičnom izražavanju.
Rad na igrokazu ili predstavi Početak
Rad na igrokazu ili predstavi započinje zajedničkim čitanjem priče. Uz pomoć slikovnice( ili nekog drugog vizualnog pomagala) učitelj čita priču. Djecu se nastoji uključiti postavljanjem pitanja o likovima, slijedu događaja, uzrocima, mogućim posljedicama i slično. Pojavljivanje novoga lika u priči, npr. Cvilidrete( eng. Rumpelstiltskin), daje poticaj za maštanje – kako izgleda, što radi, kakav je, kako govori, gdje živi, što voli, što ne voli, koja mu je najdraža boja, koliko ima godina, ima li obitelj – zamisli i opiši – pokaži pokretom – otpleši- nacrtaj!
Ako postoje dijelovi teksta koji se ponavljaju, učenike se potiče na uključivanje u pričanje priče. U prvom čitanju može se izostaviti kraj, a učenici dobivaju zadatak da osmisle završetak priče. Slijedi razgovor o doživljaju priče, likovima, slijedu događaja, mogućim izmjenama i slično. Svaki je dječji prijedlog i razmišljanje važno i vrijedno. Početak rada na priči može se varirati i započeti uvođenjem likova( npr. ako su likovi u priči životinje započinje se uvođenjem naziva za životinje na engleskom jeziku), uvođenjem pripadajućih kraćih dijaloga, pjesmica ili recitacija.
88
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9.