Umjetnost, igra, stvaralaštvo, kreativnost
Djeca se od najranije dobi igraju pridajući sebi, drugim sudionicima u igri, igračkama i predmetima različite uloge i osobine- Dramska sposobnost jest specifično ljudska sposobnost i valja je shvatiti kao antropološku osobinu svojstvenu svim ljudima koja se ispoljava kako u vrhunskim ostvarajima dramske / kazališne umjetnosti tako i u tzv. simboličkoj igri trogodišnjeg djeteta.(...) Još je Aristotel(...) jasno ustvrdio da je dramska umjetnost, kao socio-kulturni fenomen, posljedica čovjekove dramske sposobnosti( Krušić n. d.: 1). Ljudima je, naime, od djetinjstva prirođen nagon za oponašanjem i čovjek se od ostalih životinja razlikuje time što prva svoja saznanja stječe putem oponašanja.( Aristotel 1983: 62 prema Krušić 2018: 16).
Ken Robinson tumači ljudsku sposobnost dramatiziranja kao temeljnu i prirođenu kao što su to jezik i gesta to je sposobnost predstavljanja zahvaljujući kojoj neka radnja ili doživljaj može zamijeniti ili značiti neku drugu radnju ili doživljaj. Ta sposobnost javlja se u ranom djetinjstvu kao simbolička igra i traje sve do zrelosti te nakon nje kao sposobnost preuzimanja uloga( Robinson 1980: 151 prema Krušić 2018: 16). Vrlo se ozbiljno uživljujući u zamišljene likove djeca stvaraju svoje svjetove, isprobavaju, proživljavaju i spoznaju različite situacije, ponašanja, reakcije i doživljaje, uče i maštaju. Dječju prirodnu kreativnost, znatiželju, igru, maštanje, stvaranje i sasvim specifično i posebno viđenje svijeta oko sebe svakako treba poticati prihvaćanjem dječjih razmišljanja, ideja i kreacija. Govoreći o kreativnosti u rehabilitaciji slušanja i govora, Guberina( 2010: 423) veliku odgovornost u razvoju dječje kreativnosti pridaje učitelju, koji treba omogućiti djetetu da svojom maštom, razmišljanjem, inovacijom i stvaranjem aktivno sudjeluje u stjecanju govora i znanja.(...) Samo stvaralačkim radom nastavnik može stvoriti široke i otvorene teme, igre, situacije, ritmičke i glazbene stimulacije; likovni i tehnički izraz, dramatizaciju, koreografiju, individualni rad i rad u skupini. Kreativnost smatra pokretačem sveukupnoga ljudskog stvaralaštva i osnovicom individualnoga stvaralačkog razvoja pojedinca. Kreativnost i umjetnost postavlja u obrnuti odnos, navodeći da umjetničko stvaralaštvo može stimulirati svaku kreativnost, a može i invencijom voditi umjetničkom činu.( Guberina 2010: 440). Slijedeći misao o složenoj i mnogostrukoj naravi dramske pedagogije kao fenomena između odgoja i umjetnosti( Krušić 2018: 18-19) isto se može primijeniti na dramske aktivnosti u poučavanju stranoga jezika.
Vrijedi istaknuti značaj interdisciplinarnosti i zastupljenosti različitih umjetnosti u poučavanju( stranoga jezika). Dramske aktivnosti uključuju mnoge aspekte umjetničkoga izražavanja – pokret i ples, glazbu, riječ – govor- književnost, dramsko izražavanje i glumu, likovnu umjetnost. Omogućujući djeci dodir s različitim umjetničkim izričajima otvaramo im put u nova područja u kojima će se stvaralački razvijati, činimo ih dostupnima svoj djeci te im pružamo priliku za razvoj vlastite kreativnosti i stvaralaštva. Dramsko izražavanje otvara vrata u svijet imaginacije u kojem dijete u zamišljenim situacijama i likovima koje utjelovljuje može ostvariti slobodnije izražavanje i komunikaciju, kako jezičnu, tako i pokretom u prostoru, koja će mu dati sigurnost i olakšati stvarnu komunikaciju. Djeci je često jednostavnije i prihvatljivije izraziti se kao neki zamišljeni lik, nego u vlastitoj ulozi pa na taj način dramskim izražavanjem možemo nenametljivo potaknuti dječji jezični razvoj, kao i razvoj komunikacijske kompetencije, socijalnih vještina i dr. Scenskim će nastupima dijete upoznati i početi razvijati vlastiti odnos prema scenskom izričaju i kazališnoj umjetnosti, dok će cjelokupni doživljaj zasigurno potaknuti njihove stvaralačke resurse i oplemeniti poimanje svijeta u kojemu žive.
Pojedinac u skupini
Jedan od uvjeta za kvalitetan rad u skupini svakako je razvijanje odnosa povjerenja, empatije, podrške i suradnje unutar skupine. Od izuzetne je važnosti razvoj osjećaja zajedništva i pripadnosti skupini, kao i razvoj osjećaja individualne važnosti djeteta kao člana skupine. Uz podršku voditelja i ostalih članova skupine djeca ostvaruju individualni i zajednički uspjeh što svakako potiče razvoj samopouzdanja i pozitivne slike o sebi. Sudjelovanjem u zajedničkom radu djeca uče primjećivati, slušati, biti strpljivi, izreći i objasniti vlastito mišljenje, uvažavati mišljenje i stavove drugih, uče komunicirati. Prilagođavajući se radu u skupini, dijete razvija socijalne vještine, pronalazi svoje vlastito mjesto i svoj vlastiti izričaj.
Odvijanje aktivnosti u krugu može pridonijeti pozitivnim odnosima unutar skupine. Svaki sat može
87
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I