Kretanje u prostoru
Odgovarajući prostor izuzetno je važan za kvalitetan rad s djecom posebice jer dječju dob karakterizira potreba za kretanjem i istraživanjem prostora oko sebe. Kako bi se djeca mogla nesmetano kretati, potrebno je osigurati prostor odgovarajuće veličine bez namještaja koji bi mogao ometati slobodno kretanje. Stolovima i stolcima može se u istraživanju prostora koristiti ciljano – kao prepreke koje možemo primijetiti ili ne, zaobići, prekoračiti, preskočiti, proučiti, popeti se na njih ili provući ispod njih. Djeca vrlo rado sudjeluju u igrama u pokretu kojima je cilj buđenje i razvijanje osjećaja za osnovne izražajne kvalitete pokreta i mogućnosti kretanja u prostoru.
S obzirom na to da se jezični materijal uvijek obrađuje u primjerenoj situaciji i kontekstu, djeca uče s razumijevanjem, a ne napamet. Naglašavajući afektivnost kao jedan od značajnih elemenata govorne komunikacije, ali i zapamćivanja, Guberina navodi kako dramatizacija, koju obilježavaju prostornost i razna dramatska zbivanja u prostoru, obogaćuje znanja i afektivne reakcije uz sve veće i veće bogatstvo izražavanja. Pamćenje u dramatizacijama oslobađa se mehaničkih ponavljanja, a prostor omogućuje pokretima i mimici stvaranje nove misaone i afektivne kreacije( Guberina 2010: 58).
Osim situacije i konteksta, razumijevanju pridonose i druge karakteristike govornoga izraza, tj. elementi neverbalne komunikacije, poput izraza lica, mimike, geste i pokreta( Gavrilović Smolić 2019: 438). U Lingvistici govora( Guberina 2010: 18-19, 24) autor dijeli skupove postupaka koji se primjenjuju u govoru na leksička i neleksička sredstva izražavanja. Ova potonja naziva i vrednotama govornoga jezika u koje ubraja postupke u govornom izražavanju i komunikaciji koji se ne sastoje jedino od riječi. Između ostaloga navodi: intonaciju, ritam, intenzitet, pauzu, rečenični tempo, mimiku, geste, položaj i napetost tijela, zatim situaciju, kontekst i društvenu sredinu, afektivnost i motivaciju prilikom govora.
Osim jezičnoga materijala djeca usvajaju i pravilan izgovor, prirodnu intonaciju i melodiju jezika te uz vođene i slobodne improvizacije razvijaju slobodu i spontanost u izražavanju. Ana Maletić improvizaciju objašnjava kao početnu fazu kreativne djelatnosti, odnosno stvaranja nečeg novog iz poznatog materijala, stvaralačku primjenu usvojenog gradiva( Maletić 1983: 16). Iako je stvaralaštvo individualno, Ana Maletić( 1983: 16) smatra da u njemu postoji izvjestan red, neka opća pravila, pa se u ovu aktivnost mora uputiti kao i u svaki drugi rad. Poticaj za improvizaciju daje nastavnik u obliku nekog zadatka( Maletić 1983). Improvizacijom dijete pronalazi vlastiti pokret uz govorni izraz. U razvoju slobodnijeg jezičnoga izražavanja značajna uloga pripada slobodnom izražavanju pokretom u prostoru. U prirodnom kontekstu i okruženju dijete će i samo u slobodnoj igri istraživati i upoznavati prostor oko sebe. U vođenoj igri ili dramskoj aktivnosti djeca ciljano upoznaju prostor i mogućnosti kretanja u njemu. Osvješćujemo i upoznajemo veličinu i granice prostora, različite prostorne puteve i smjerove kretanja( naprijed – nazad, ulijevo – udesno, direktno – indirektno, kretanje u krugu, kretanje u pravilnim geometrijskim oblicima i sl.), razine kretanja( visoko – srednje – nisko) te prostorne odnose( blizu, daleko, ispred, iza, iznad, ispod, nasuprot, pokraj i sl.). Krećući se, susrećemo druge članove skupine i nalazimo svoje mjesto u odnosu na njih. Upoznajemo načine kretanja i kvalitete pokreta povezane s prostornim odrednicama( Maletić 1983). Kretanju u prostoru dodajemo govor. Guberina navodi da govor pripada zvuku i pokretu u prostoru: Govorni glas je rezultat pokreta, rezultat aktivnosti cijeloga tijela čije je uporište prostor. Taj prostor i motorički razvoj djeteta u prostoru preduvjeti su za afektivni i mentalni razvoj djeteta, koji rezultira govorom( Guberina 2010: 60).
Igrajući se i aktivno sudjelujući u svim fazama nastavnoga procesa, djeca uče na njima primjeren i zabavan način usvajajući jezične sadržaje gotovo neprimjetno i s lakoćom što doprinosi osjećaju uspješnosti i razvoju pozitivnoga stava prema učenju stranoga jezika i učenju općenito. Osim usvojenosti pravilnog izgovora, prirodnog ritma i intonacije te širokog raspona jezičnog materijala djeca su pokazala slobodno i sigurno izražavanje pokretom u prostoru, tj. scenskom pokretu, ali i u jezičnom izražavanju, odnosno u komunikaciji na engleskom jeziku( Gavrilović Smolić 2019: 433). Autorica naglašava da je otvorenost, sloboda, spontanost i samopouzdanje u izražavanju pokretom u prostoru, kao i u verbalnom izražavanju, bila posebno vidljiva u djece koja su u ranijoj dobi polazila program Engleske plesne radionice 48, u odnosu na djecu koja nisu polazila isti program prije dramske radionice, te su tu slobodu tek trebala izgraditi.
48 Engleska plesna radionica( EDW – English and Dance Workshop) autorski je pristup i program poučavanja engleskoga jezika za djecu predškolskoga i ranoga školskog uzrasta T. Gavrilović Smolić u kojemu je autorica povezala poučavanje engleskog jezika s poučavanjem ritmike i plesa.
86
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9.