u kojoj su učenici prepoznali svoju ulogu, uistinu se uključili u svaku aktivnost, pokazali inventivnost i divergentno razmišljanje, preuzeli odgovornost i tražili bolja rješenja. Kada smo dogovarali korake u realizaciji, nerijetko su bili kritičniji od mene i tražili bolja i kreativnija rješenja. Uloge i zaduženja shvaćali su vrlo ozbiljno i samoinicijativno su istraživali u stvarnom životu kako bi svoju ulogu najbolje odigrali.
Često nije bilo potrebe za usmenim ispitivanjem. Učenici su sami tražili da pokažu kako su, primjerice, pripremili predavanje o povijesti Hrvatske ili iz geografije, kako su analizirali pjesme ili predavali o piscu čiju smo knjigu toga mjeseca obrađivali kao lektirno djelo. Bilo je tu i filmskih kritičara i komičara, pjevača i plesača, kao i onih koji su vrlo detaljno objašnjavali roditeljima i gostima koje smo područje likovne umjetnosti prikazali u našoj mjesečnoj izložbi likovnih radova, koji smo likovni problem rješavali i kojim smo se elementima likovnoga jezika koristili.
Učenici nisu samo ovladavali sadržajem, oni su ga većinom i stvarali, a uz dobro pripremljen tekst, usavršavali su svoj nastup, vježbali držanje, kretanje i koreografiju nastupa, neovisno o tome jesu li izlagali matematički teorem ili recitirali pjesmu.
Zaključak
Na dan predstavljanja projekta učenici su bili uzbuđeni, pripremali su se, predlagali, osmišljavali i organizirali prostor s obzirom na program i rekvizite koje smo pripremili. Gdje će tko stajati? Gdje je bolje postaviti projektor, a gdje plakat? Ima li plesna grupa dovoljno prostora? Hoće li voditelj kviza moći podijeliti listiće s pitanjima ako publika ne bude dobro raspoređena? Učenici su o svemu brinuli i željeli su odigrati svoju ulogu najbolje što mogu.
Nisam se uopće brinula kako će predstava na kraju ispasti, hoće li netko zaboraviti tekst, hoće li zamuckivati ili pogriješiti. Kada je publika ušla, znala sam da su učenici odradili odličan posao, a svaku grešku bih ohrabrila pljeskom ili bih, baš kao na generalnoj probi, pomogla ili predložila promjenu. Jer što je škola ako nije generalna proba za život u kojoj svi učenici imaju pravo na greške?
Svako bi naše predavanje započelo voditeljevom rečenicom: Stav’ te pamet na komediju! I tako bi i bilo, i to ne samo toga dana. Poznata Držićeva rečenica postala je naš moto. I vjerujte, uz takav duh i igranje sve je lakše, a iskustvo je nezaboravno.
Literatura
• Hannaford, C. 2008. Očima i ušima, rukama i nogama. Zagreb: Ostvarenje d. o. o.
• Moore, M. M. 2004. Using Drama as an Effective Method to Teach Elementary Students. Dostupno na Digital Commons @ EMU: http:// commons. emich. edu / honors, pristupljeno 24. srpnja 2019.
82
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9.