Uz oživljenu lutku djeca se uključuju u aktivnosti kao da, u iluziju koja oblikuje temelj iskustva, tj. temelj kreativnog mišljenja. Promatranjem dječje igre lutkom, odgojitelj otkriva kako se dijete ponaša prema određenom liku lutke, s kim se identificira, kakve probleme ima u društvenim odnosima, strahove, što ga veseli, o čemu mašta i koliko se razvijaju njegove govorne sposobnosti i komunikacija, motoričke i glazbene sposobnosti. Štoviše, odgojitelj uz pomoć lutke predlaže alternativne aktivnosti ili igračke pomažući djeci da samostalno riješe sukobe koji nastaju u igri. Uz pomoć lutke odgojitelj će lakše komunicirati i stvoriti atmosferu suradnje, spontanosti i razumijevanja među djecom. Moći će se više približiti djeci, poslati im poruke preko lutke i tako steći njihovo povjerenje( Hicela 2010: 72).
Humanistički pristup igre lutkom u razvoju kompetencija
Uporaba lutke u odgojno-obrazovnom radu pruža mnoge mogućnosti za kreativan pedagoški pristup. Lutka kao vizualan, taktilni i čulni instrument potiče djetetovu osjetljivost na poimanje okoline te znatno potiče komunikaciju s odgojiteljem i vršnjacima. Dijete zadovoljava potrebu za slobodom igrajući se lutkom bez ograničenja kako želi.
Igre uloga, dramatizacije i imitativne igre lutkama značajne su za socijalizaciju i poticanje proscijalnih odnosa u skupini. Djeca njima odražavaju doživljaj aktualne stvarnosti i oblikuju ponašanje i odnose. Dječje izlaženje iz vlastitog identiteta pridonosi boljem oblikovanju vlastitog ja. Lutka pomaže razvoju pozitivne slike o sebi jer se dijete osjeća uspješno zbog svojih zamisli i stječe osjećaj važnosti i samosvijesti. Pomaže u razvoju djetetovih društvenih vještina slušanja, čekanja na red, prihvaćanja ideja i poštivanju osjećaja. Pridajući važnost suradnji za uspjeh aktivnosti, djeca su motivirana razvijati one vještine koje su potrebne za pozitivnu interakciju u skupini. U igri lutkama govor se prirodno razvija i obogaćuje jer lutka spontano navodi djecu na komunikaciju. Ona potiče da djeca tijekom igre izmišljaju monologe i dijaloge, igraju se glasovima, intonacijom, pronalaze nove jezične izraze i najbolje izraze ono što žele. Lutka dopušta improvizaciju i djeca u igri lutkom vole pričati priče.
Igrajući se lutkom dijete modificira svoj svijet, rekonstruira ga i prilagođava sebi.
Zaključak
Svaka dječja aktivnost u kojoj možemo prepoznati oživljavanje zamišljene situacije je dramska aktivnost. U odgojno-obrazovnom procesu lutka od prirodnih materijala( tkanina, čarapa, rukavica) motivacijsko je sredstvo i poticaj za bogaćenje i senzibiliziranje djetetovog emocionalnoga, socijalnoga i spoznajnoga razvoja. Ona je glavno sredstvo u dječjoj samostalnoj igri i u igri s drugima- djecom i odraslima. Lutka treba zauzeti svoje mjesto i biti sastavni dio didaktike u odgojno-obrazovnom procesu u predškolskoj i školskoj dobi, pa čak i u mladenačkoj. Ona je moćno sredstvo u radu s djecom i može potaknuti najdublje i skrivene emocije, kako pozitivne tako i negativne. Manipulacija lutkom može biti jedan od alternativnih načina provođenja vremena u osjetljivoj predškolskoj i školskoj dobi.
Dijete u igri i manipulaciji lutkom, zamišljanjem i korištenjem svoje mašte, oblikuje vlastite priče, izgrađuje svoje razumijevanje svijeta i samo ga sebi tumači. Na taj način oni ulazi u zamišljeni, ali i stvarni svijet. U lutkin lik često stavlja sebe i s njom se poistovjećuje, što mu omogućuje dublje izražavanje i interpretaciju određenog sadržaja dopunjenog nečim svojim. Time određena iskustva prerađuje, obnavlja i gleda iz svojeg kuta. Proigravanjem lutkama iz raznih priča i bajki, dijete bolje razumije sadržaj i poantu, osluškuje vlastiti govor, samoga sebe ispravlja i oponaša. Uzima lutku prema vlastitom izboru te tada snažnije doživljava ono što samo s njom čini u odnosu na situacije kada na njega djeluje netko drugi( roditelj, odgojitelj) s određenim autoritetom. Iskustvo s uporabom lutke u odgojno-obrazovnom procesu pokazuje da je ona motivacijsko sredstvo za razvoj ključnih kompetencija.
68
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9.