igri, izražavanjem vlastitim tijelom i postojećim lutkama, koje su pokušavali oblikovati za konkretnu ulogu. Za neke priče izradili smo lutke od otpadnih materijala, najčešće od tkanina, čarapa, rukavica i kuhača. Pri izradi djeca su predlagala i napominjala što bi još trebalo dodati ili izmijeniti na konkretnoj lutki( haljinica, kapica, veće ili manje ruke i sl.) da bi ona mogla vjerno prikazati izabranu ulogu. Izradili smo komplete lutaka za priče Miffi u bolnici, Jako gladna gusjenica, Tri praščića i neke druge. Djeca su kombinirala lutke iz različitih kompleta koristeći ih u druge svrhe pa je tako lutka Miffi odjednom došla u posjet kod tri praščića i tamo ih počela liječiti. Uskoro je stigao i vuk koji je postao dobar prijatelj praščićima, a gusjenica( koja je bila vrlo gladna) darovala je nešto voća jednome od njih.
Proširivanjem sadržaja priča djeca su poticala jedni druge na igru. Skupina djece koja je dotad crtala dobila je zadatak nacrtati stazu kojom Miffi ide kod praščića, a druga skupina je sagradila kućice u centru građenja. Suradnja, izmjena i dopuna aktivnosti bila je konstantna i često se protezala na cjelodnevni boravak u vrtiću. U aktivnostima s lutkama djeca su samostalno određivala uloge i mijenjala ih uz dogovor suigrača. Igre su vođene dječjom intuicijom trajale dugo s izmjenom sadržaja prema djetetovom raspoloženju i mašti. Kod takvih aktivnosti djeci nije bilo potrebno usmjeravanje odgojitelja, već su samostalno i kompetentno provodili sve što su smatrali potrebnim. Lutka i dramska aktivnost pridonijela je:
• poboljšanoj socijalizaciji i komunikaciji
• razumijevanju govora: preciznom izražavanju, bogaćenju rječnika, spoznaji o retoričkoj i komunikacijskoj vrijednosti govora, izmišljanju riječi
• razvoju neverbalne komunikacije
• izgradnji imaginacije
• razvoju kreativnosti
• učenju promatranja ljudi, svijetu oko sebe i učenju iz tuđih postupaka
• svladavanju neugodnih iskustava, smanjenju unutarnjeg pritiska
• svladavanju prostornih odnosa
• azumijevanju osjećaja za ritam, za priču
• pozitivnoj slici o sebi
• pozitivnom odnosu i stavovima prema kulturi
• razvoju stvaralaštva- zamišljanja i stvaranja na osnovi mašte, ali i stvarnosti.
Razvoj simboličke igre lutkom
Dječje igre nastaju posrednim i neposrednim utjecajem okruženja i često su način dječje interpretacije i analize neke stvarne situacije( simboličke igre). Ono što lutku čini simbolom u igri je njezina komunikacija pokretima, glasom, kostimom i samom pojavom. Djeca u početku igraju ono što im je aktualno i važno, što se svakodnevno događa i što proživljavaju. Najčešće u igri oponašaju odrasle u svakodnevnim situacijama i prerađuju događaje. Sama manipulacija lutkom često je više od oponašanja, jer djeca u igri kao da nastupaju što vjernije kako bi dočarala ono što zamišljaju. Improvizacije lutkom rabe govor kao osnovno sredstvo simboličke ekspresije u igri.
Dijete svojim govorom iskazuje svoj doživljaj i emocije. Djetetu lutka najčešće služi za iskazivanje sebe, svog unutarnjeg, emocionalnog ja. Dječja mašta omogućuje spajanje različitih iskustvenih elemenata u nove tvorevine, što omogućuje djetetu stvaranje vlastitog izražavanja o njima. Maštom dijete kombinira, stvara, dolazi do željenih rješenja u skladu sa svojom razvojnom dobi i individualnim mogućnostima koje mu pruža njegovo pedagoško-kulturno okruženje.
Uloga odgojitelja
Odgojitelj treba razumjeti značenje lutaka, znati potražiti asocijacije i metafore s oblikom, materijalom, pokretom, auditivnim i vizualnim sastavnicama lutkarstva. Na taj će način moći pomoći djeci da prepoznaju svoje sposobnosti, izražavaju svoje ideje i zamisli, kontroliraju emocije te grade samopoštovanje i sposobnosti za zajednički rad.
67
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I