koristeći geste, riječi, igre jezikom, mijenjaju ton glasa, koriste različite rekvizite kako bi oplemenili bajku te zadržali pozornost druge djece, a istovremeno se dobro zabavili. Da bi djeca mogla razviti nabrojene vještine i sposobnosti, potreban im je model koji im mi dajemo svojim primjerom.
Značaj materijalnog konteksta
Prema V. Velički( 2013) dobra priprema materijalnog konteksta utječe na stvaranje bajkovitog ozračja, a istovremeno potiče na uključivanje i motivaciju djeteta za slušanjem bajki. Elementi bajkovitog ozračja su: energija pripovjedača, okruženje i poticaji koje koristimo. Energija pripovjedača ima veliku ulogu u stvaranju bajkovitog okruženja jer potiče intrinzičnu motivaciju djece. Kvalitetna govorna interpretacija doprinosi boljem stvaranju ugođaja te privlači dijete na stvaranje vlastite interpretacije. Uživljavanjem u uloge iz bajke prenosimo osjećaje i stvaramo karakter likova. Upravo stoga, veliku važnost dajemo pričanju bajki jer smo u ulozi pripovjedača spontaniji i imamo bolje odnose s djecom koja slušaju bajku. Na taj način zadržavamo njihovu pozornost, a oni se uživljavaju u bajku, aktivno sudjeluju, donose zaključke te ih kasnije samostalno vrlo lako prepričavaju.
Okruženje za dramatizaciju treba biti ciljano i dobro osmišljeno. Pristup djetetu treba biti cjelovit i individualan, uvažavati različitosti i promišljati o izboru materijala, poticaja, vrsti lutaka i priča. Ozračje je važan kriterij i ako je slično obiteljskom okruženju potiče na nesmetano stvaranje i izražavanje. Odjeljivanje prostora za dramatizaciju potiče djecu na igru u manjim grupama ili samostalno izražavanje kreativnosti. To potvrđuje i literatura: Od odraslih preuzimaju organizacijski okvir, a priče koje razvijaju, uvijek su njihove kreacije. Sadržaji imaju obrise njihovih iskustava i njihovih preokupacija u koje često stavljaju i priče, bajke ili kazališne predstave koje su im poznate i koje su gledali( Hicela 2010: 52).
U našoj se praksi kao vrlo poticajno pokazalo odjeljivanje prostora za dramatizaciju povezano s temom priče u čijem stvaranju aktivno sudjeluju djeca. Izradili smo kućicu, šumu, dvorac i jezero te je to prostor u koji djeca mogu ulaziti i organizirati igru u malim skupinama. Kao inspirativno i poticajno pokazalo se stolno kazalište sa slikama iz bajki i priča kojim su se djeca samostalno koristila u stvaranju kulisa i pričanju priča. Također, koristili su se prostorom koji je njima trenutno najprikladniji i malim maketama krajolika, koje su mogli modelirati prema vlastitim željama, kombinirati materijale i likove ovisno o njihovim interesima.
Poticaji su svi oni bajkoviti pomagači koji iznenađuju, motiviraju i privlače dijete slušanju bajki te im omogućuju da ju svim osjetilima dožive i probude radoznalost, a kasnije ih i potiču na samostalno izvođenje i interpretaciju s materijalom. Materijala ne smije biti previše kako ne bi odvukli pozornost, tako da ih trebamo koristiti promišljeno i u skladu s elementima bajke koju pričamo.
U našem se radu često koristimo različitim lutkama koje su djeci na dohvat ruke( ginjol i štapne lutke). Sa djecom starijih skupina izrađujemo lutke koje su potrebne za određenu priču. Često se koristimo i neoblikovanim materijalom reciklirajući otpadni materijal kao što su karton, tuljci, tkanina, PVC boce i sl. Svaki novi materijal djecu sve više motivira i potiče na stvaralaštvo. Za pričanje priča dobro je iskoristiti predmete iz bajke koji potiču djecu na radoznalost. Oni mogu biti spremljeni u čarobnu vrećicu ili čarobnu škrinju poput primjerice, sijena i cigle( Tri praščića), košarice( Crvenkapica), perja( Ružno pače), stakalce, kamenčić, kruna i slično. Ako predmet prate određeni miris i zvuk, ozračje je još zanimljivije. Istovremeno svijeća i vježbe zamišljanja izrazito opuštaju i smiruju djecu te ih potiču ih na stvaranje vlastitih imaginacija iz priča.
Scenske igre od pedagoški neoblikovanog materijala
U suradnji s roditeljima inicirali smo alternativne aktivnosti kako bi potaknuli djecu na vlastito stvaranje, kreativnost i razvijanje kompetencija. Donošenjem u vrtić raznih slikovnica, bajki i priča, organizirali smo Dječju knjižnicu u kojoj su djeca mogla sama posuđivati knjige i slikovnice. Posuđene priče i bajke djeca su kod kuće čitala uz pomoć roditelja, ilustrirala plakate i potom predstavljala u skupini.
Potreba za scenskim prikazivanjem došla je spontano. Djeca su priče počela interpretirati u slobodnoj
66
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9.