stoga dati priliku da uđu u njihov svijet kojim vlada prijateljstvo, suradnja, igra i neprestano stvaranje. Redatelj, kazališni pedagog i kazališni terapeut L. Pickardt( 2018: 35) u svom plenarnom predavanju na 2. Znanstveno-umjetničkom simpoziju o dramskome odgoju kaže: Bilo bi vrlo razumno osmisliti igrališta za odrasle, ne samo za djecu, nego za sve ljude – igrališta na kojima oni mogu biti onakvi kakvi jesu, gdje mogu provesti vrijeme zaboravljajući na vrijeme i gdje mogu štošta isprobati bez da ih se prosuđuje, bez pritiska da budu uspješni.(...) Takva mjesta i takvi prostori bili bi značajna protuteža današnjoj kulturi brzine, ekonomiziranja i stalnoga poriva za( samo) poboljšanjem.
Upravo je iz tog razloga na početku pedagoške godine( u sklopu uvodnoga roditeljskog sastanka) roditeljima izložena ideja projekta Roditelji za djecu. Predloženo im je da aktivno sudjeluju u stvaranju dramskih predstava za djecu. Roditelji su ideju rado prihvatili sa svim izazovima koje ona sa sobom nosi. Organizacija rada planirana je u nekoliko skupina koje djeluju kao zasebni organizmi, a svaka je skupina prošla nekoliko faza 43 prilikom rada na predstavi: početak, razrada ideje, oblikovanje predstave, završavanje i izvedba.
U početnoj fazi formirale su se tri skupine od 6 do 9 roditelja po skupini. Svaka je skupina odabrala ime pod kojim će nastupiti i literarni predložak koji će scenski obraditi vodeći se pritom sljedećim kriterijima:
• da je tekst umjetnički vrijedan i djeci prihvatljiv
• da tekst ima scensku radnju
• da je tekst zanimljiv svim sudionicima.
Utvrđeni su i okvirni termini izvedbi tijekom pedagoške godine pa se tako prva predstava trebala odigrati u vrijeme božićnih blagdana, druga u vrijeme Uskrsa, a treća prije ljetnih praznika. Nakon dogovorenoga temeljnog okvira svaka je skupina krenula s radom na svojoj predstavi.
Prva na redu bila je skupina Divovi s odabranim djelom Najotmjeniji div u gradu autorice J. Donaldson. Uslijedili su tjedni sastanci roditelja i odgojitelja u prostorima vrtića, ali i mnoga privatna druženja roditelja iz skupine. Prilagodba teksta i raspisivanje scenarija, odabir izražajnih sredstava( dijalozi, glazba, pokret), osmišljavanje i skiciranje scenografije i kostima neki su od zadataka koje su roditelji uspješno savladali u drugoj fazi pripreme. U trećoj fazi roditelji su izrađivali scenografiju, vježbali izvedbu, prilagođavali i oblikovali govor, dijaloge, glazbu i pokret. Što se više približavao termin izvedbe, sve je naglašenija bila i kriza koja se pojavljuje među sudionicima. Najviše ih je brinulo pamćenje teksta, hoće li biti dovoljno glasni te hoće li se djeci svidjeti način na koji su obradili priču. U završnoj fazi izrađuju se plakati za predstavu, usavršavaju se detalji na sceni i kostimima. Uvježbavaju se i glazbeni dijelovi predstave za čiji je nastanak zaslužna dr. sc. mr. art. Tamara Jurkić-Sviben.
Sastanci i probe popraćeni međusobnim upoznavanjem, dobrom zabavom i kreativnim radom rezultirali su predstavom koja je kod djece izazvala oduševljenje i mnoštvo pozitivnih emocija. Da se ne radi samo o amaterskom kazalištu, prepoznao je i Centar za kulturu Trešnjevka koji je u sklopu projekta Darujmo djeci kazalište ugostio ovu hvale vrijednu skupinu. Bilo je to posebno iskustvo ne samo za djecu, već i za roditelje koji su ne kao glumci amateri nego kao glumci dobrovoljci, dali sve od svojih glasovnih, literarnih, glumačkih, likovnih i inih sposobnosti da djeci daruju kazalište. No, to zna i div Jura, kad se dijeli sreća je još i veća. 44
Sljedeća na repertoaru bila je predstava Ježeva kućica. Skupina roditelja pod nazivom Veliki Elmeri na zanimljiv je način osuvremenila poznato djelo B. Čopića. Sastanci roditelja i ovdje su igrali presudnu ulogu u raspisivanju dijaloga kao i ostalih elemenata bitnih za kvalitetnu realizaciju predstave. Veliki Elmeri na neočekivan su način podijelili uloge pa su tako Ježurku Ježića, Medvjeda i Svinju igrale žene, dok je ulogu Lisice igrao muški član skupine rušeći time rodne stereotipe. S obzirom na to da je predstava za djecu odigrana u vrijeme Uskrsa, poznati Zec pismonoša u svojoj je torbi nosio i šarena jaja koja je nakon predstave dostavio djeci. Bio je to još jedan događaj za pamćenje, a Ježurka će još dugo nakon predstave živjeti među djecom.
Posljednja, ali nikako manje važna, predstava je Čudnovate zgode šegrta Hlapića koju su odigrali roditelji skupine Lako ćemo. Iza neozbiljnoga naziva skupine krije se velik i ozbiljan angažman roditelja koji su djeci na scenu prenijela poznatu priču o Hlapiću i njegovom neobičnom putovanju. Bio je pravi izazov prikazati sve detalje Hlapićeva putovanja, međutim roditeljima je to itekako uspjelo.
43 Pickardt predlaže model s četiri etape rada za planiranje rada na predstavi sa skupinom( 2018: 40-42). 44 Izvor: https:// www. cekate. hr / tnt / arhiva-tnt / projekt-darujmo-djeci-kazaliste( 21. 07. 2019.)
61
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I