Načini dogovora o slijedu i pravilima igre, podjele i preuzimanje uloga i ulazak u fantastične svjetove samo su neke od sličnosti dječje igre i kazališta.
Rekli smo kako je kazalište djetetu blisko i potrebno, ali o odraslom ovisi na koji će način kazališnu umjetnost približiti djetetu, učiniti mu je dostupnom i omogućiti mu da iz kazališta primi sve što ono u sebi nosi: govor, pokret, glazbu, svjetlo, ali i još mnogo toga. 42 Scenski događaj dijete zabavlja, ali mu pomaže i da razvije empatiju, osjećaj odgovornosti, samokritičnosti i samopouzdanja, utječe na formiranje stavova i razvoj društvene svijesti kao i na razvoj govora i drugih izražajnih sposobnosti te potiče kreativnost. Stoga bi scenski odgoj trebao biti dio sustava odgojno-obrazovnih ustanova i to na svim njegovim razinama.
Obitelj i odgojno-obrazovne ustanove kao dva temeljna sustava u kojem se dijete razvija i raste, pripremaju dijete da razumije životne izazove i odgovornosti, a stečena iskustva uspješno integrira u vlastiti život. Fokus se treba postaviti na jačanje kompetencija važnih za osnaživanje pojedinca, odnosno onih znanja, vještina i stavova koje će mu pomoći pri suočavanju s izazovima suvremenog društva stvarajući pritom pozitivan stav o sebi i drugima. I. Gruić( 2018: 12) naglašava kako je dramski medij odličan za rad na vještinama koje će, čini se, u budućnosti biti sve važnije, ali i za sve rasprave o dilemama koje neizvjesnost pred nas postavlja.
Dječji vrtić, kao prva odgojno-obrazovna ustanova u koju dijete ulazi, roditelje( skrbnike) prihvaća kao ravnopravne sudionike koji ustanovu obogaćuju svojim individualnim posebnostima te svojom vlastitom kulturom pridonose kvaliteti ustanove u cjelini( Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje 2014: 13). To znači da bi roditelji trebali biti izravno i aktivno uključeni u odgojno- obrazovni proces, a u skladu s njihovim potrebama i mogućnostima.
Današnje su obitelji nerijetko suočene s pomanjkanjem kvalitetno provedenoga slobodnog vremena. Roditelji preuzimaju bitnu ulogu u usmjeravanju djeteta kako da vlastito slobodno vrijeme provede bitno drugačije od pasivne besposlice. U tom kontekstu važnu ulogu imaju i odgojno-obrazovne ustanove kao promicatelji kvalitetnoga obiteljskog života u svrhu dobrobiti djeteta.
Prema istraživanju provedenom 2006. godine na uzorku od 1 400 mladih u dobi od 14 do 18 godina kazalište je kao izbor provođenja slobodnoga vremena na posljednjem mjestu sa samo 1,28 % ispitanika( Lončar 2008). Kada govorimo o odlasku u kazalište u slobodnom vremenu, odgovor nikada je od 1986. do 1999. godine s 30 % porastao na preko 45 %( Isto). Želimo li da dijete pokaže interes za kazalište, razumije ga, doživi i vrednuje, moramo mu osigurati prva( pozitivna!) iskustva s kazališnom umjetnosti.
Već smo spomenuli kako djetetov kontakt s kazalištem uvelike ovisi o njemu bliskim odraslima jer od odraslog koji ga je u teatar doveo ovisi mnogo toga bitnog( Ostojić 1990: 36). Ta prva djetetova iskustva oblikovat će njegove stavove prema kazalištu i scenskoj umjetnosti uopće. Projekt Roditelji za djecu doprinio je kvalitetnijoj suradnji odgojitelja i roditelja, roditelja i roditelja, a djeca su pritom gradila pozitivan stav i zanimanje prema kazalištu i pripovjednoj umjetnosti uopće. Otkrivali su se zaboravljeni ili skriveni talenti, igra se vratila u život odraslih, a rezultate zajedničkoga rada dugo će pamtiti veliki i mali članovi obitelji. Ovakvu vrstu uključivanja roditelja u život vrtića roditelji su opisali kao zanimljiv i kreativan način da aktivno doprinesu kvaliteti odgojno-obrazovnog procesa, a vrtić je postao mjesto osnaživanja veza među svim svojim protagonistima.
Zašto su roditelji postali glumci
Odgojna skupina u kojoj je ovaj projekt ostvaren mjesto je igre i druženja djece u dobi od 3 do 6 godina. Shvaćajući umjetnost( uz rad i igru) kao jednu od tri opća tipa ljudske aktivnosti( prema Radovan- Burja 2011), a koja u sebi nosi veliki odgojni i obrazovni potencijal, odgojiteljice posebnu pozornost pridaju integraciji umjetnosti u svom radu. S obzirom na to da je kazalište sinteza raznih vrsta umjetnosti i različitih vrsta izražavanja i doživljavanja koje djetetu nudi priliku za kreativnu participaciju, mogućnost da uči i stimulans za psihološki razvoj i mentalno zdravlje( Goldberg 1974: 16 prema Mrđenović 2014), djeca svake godine imaju priliku scenskim nastupom roditeljima predstaviti ono što su tijekom pedagoške godine činili.
42 Poljski teoretičar T. Kowzan nabrojao je 13 sustava znakova koji se pojavljuju u predstavi: govor, ton, mimika, pokret, kretnja, šminka, frizura, kosti, rekvizit, dekor, rasvjeta, glazba i zvučni efekti( Vigato 2011: 11).
59
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I