1930. A da je priča o prijateljstvu Tončeka i Točkice bezvremenska, dokazuje njeno ovogodišnje premijerno postavljanje na scenu Gradskoga kazališta Žar ptica.
Na našim prostorima djeluju različite udruge i zajednice koje okupljaju amatere te pripremaju predstave za djecu. Jedna od njih je i Dječje carstvo Mladena Širole koja djeluje između dva rata( prema Ladika 1970) te Pionirsko kazalište( PIK), danas poznato kao Zagrebačko kazalište mladih, koje je osnovano 1948. Muzička omladina( danas Hrvatska glazbena mladež) bila je izuzetno jaka organizacija koja je organizirala školske posjete kazalištima. Muzička omladina je s vlastitim glazbenim programima i dramskim formama, koje je organizirala u vrtićima i školama 70-ih godina, bila prvi izvankazališni producent predstava za djecu na ovim područjima( Lončar 2008).
Lončar( 2008) i Šimić( 2008) slažu se da zlatno doba kazališta za djecu traje od sedamdesetih godina 20. st. kada Dino Radojević s ansamblom Zagrebačkoga kazališta mladih počinje postavljati na pozornicu tekstove V. Ludwiga( GRIPS). Šimić zaključuje kako je tih godina započeo razvoj i promjena u razumijevanju kazališta za djecu kao umjetnosti, a ne kao pedagoškog pomagala ili sredstva za zabavu( Šimić 2008: 129).
U tom vremenskom razdoblju djeluje redateljica i jedna od začetnica dramske pedagogije u Hrvatskoj Zvjezdana Ladika. Osim što piše priručnike za scenski odgoj djece i mladih, Ladika sudjeluje i u stvaranju svjetske organizacije ASSITEJ 40 te uvelike doprinosi jačanju i razvitku scenskoga odgoja. Ladikina kreativna dramatika naglasak stavlja na proces stvaralaštva, a kazališni čin vidi kao rezultat toga rada( Vigato 2011). U školama se pojavljuju dramske družine, a tiskaju se i novi priručnici i udžbenici koji govore o kazalištu i scenskom odgoju.
Početkom novoga tisućljeća u Hrvatskoj se javljaju novi oblici scenskoga odgoja kao što su: procesna drama ili drama u nastajanju, forum-kazalište, kazalište slika, psihodrama i dr. T. Vigato( 2011: 79) izdvaja Dramski studio Zagrebačkog kazališta mladih kao mjesto na kojem se oblikovala suvremena dramska pedagogija. U predstavljanju i istraživanju dramskoga i kazališnoga odgoja od velikog su značaja i kazališta( npr. Teatar Tirena, Mala scena, GK Žar ptica i dr.), udruge i centri( npr. Hrvatski centar za dramski odgoj, Ambidekster klub, Praktikum, Laboratorij zabave, Centar za kulturu Trešnjevka i dr.). Ne možemo ne spomenuti i Učiteljski fakultet Sveučilišta u Zagrebu koji, osim što nudi mogućnost Poslijediplomskog specijalističkog studija dramske pedagogije, već treću godinu organizira Znanstvenoumjetnički simpozij o dramskome odgoju s ciljem razvoja dramske pedagogije kroz napredovanje u područjima edukacije, suradnje, umrežavanja i jačanje statusa dramskog odgoja i dramskih pedagoga. 41
Kazalište i dijete
Kazalište namijenjeno mlađoj publici na specifične se načine služi svim elementima dramskog izraza koja su karakteristična i za kazalište odraslih. Predstave za djecu najpristupačniji su oblik estetskoetičkoga djelovanja na dječju psihu i najširi oblik scenskoga odgoja koje ne bi trebale samo pedagoški djelovati na mladog primaoca, već imati i visoku umjetničku vrijednost. Bocjanovski i Stanislavski slažu se kako kazalište za djecu mora biti isto kao za odrasle, samo mnogo bolje!( Ladika 1970: 6). Ipak, razlika postoji u odnosu na recipijenta budući da je dijete gledatelj specifičnih perceptivnih i receptivnih mogućnosti( Mrđenović 2014). Važno je stoga voditi računa o tome kome je predstava namijenjena fokusirajući se na ono što dijete jest: publika po sebi kojoj je teatar u svojoj biti blizak i potreban( Ostojić 1990: 36).
Znamo da je igra najizrazitiji oblik dječje aktivnosti, a poveznicu između dječje simboličke( imitativne, kao da) igre i kazališne predstave uočio je već spomenuti ruski glumac, redatelj i teatrolog K. S. Stanislavski rekavši da kad u umjetnosti postanete svjesni te istine i vjere koju možete naći u dječjim igrama, onda ćete moći da postanete veliki glumci( Ladika 1970: 19). Ostojić( 1990: 37) pak naglašava kako je igra prostor u kom se definitivno susreću i prožimaju dječji i teatarski svjetovi.
40 Na svjetskoj razini 1964. predstavnici profesionalnih i amaterskih kazališta za djecu( kao i organizacije i ustanove koje rade s djecom na scenskom odgoju) postavljaju osnove za organizaciju ASSITEJ( Association International du Théâtre pour lʹEnfance et la Jeunesse) koja je službeno osnovana u lipnju 1965. Danas ovu organizaciju čine nacionalni centri, profesionalne mreže i pojedinci iz oko 100 zemalja širom svijeta. Cilj ASSITEJ-a jest okupljati ljude kako bi se dijelila znanja u području kazališta za djecu i mlade kako bi produbili razumijevanje, razvili praksu, stvorili nove mogućnosti i ojačali globalni sektor( https:// www. assitej-international. org). 41 Izvor: http:// dramskapedagogija. ufzg. hr
58
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9.