RODITELJI ZA DJECU – KAD RODITELJI POSTANU GLUMCI
Ivana Balen Dječji vrtić Vrbik ivana. balen1406 @ gmail. com
Sažetak
STRUČNI RAD
RODITELJI ZA DJECU – KAD RODITELJI POSTANU GLUMCI
Rad prikazuje projekt koji su pokrenule odgojiteljice dječjeg vrtića Vrbik, a koji je ostvaren u suradnji s roditeljima jedne odgojne skupine. Cilj projekta pod nazivom Roditelji za djecu bio je omogućiti roditeljima da na zanimljiv i kreativan način doprinesu kvaliteti odgojno-obrazovnoga procesa te utjecati na izgradnju pozitivnih stavova djece prema kazalištu i pripovjednoj umjetnosti uopće. Projekt je doprinio kvalitetnijoj suradnji odgojitelja i roditelja, roditelja i roditelja, a djeca su iz njega dobila višestruku korist. Kao rezultat projekta nastale su tri predstave za djecu koje su uz moderiranje odgojiteljica osmislili i odigrali roditelji. Tri skupine imale su zadatak odabrati tekst koji će scenski obraditi, podijeliti uloge, izraditi scenografiju i kostime te plakate i pozivnice za predstavu. Uložen trud višestruko je koristan jer je svaka od odigranih predstava na djecu ostavila snažan dojam ponosa na vlastite roditelje, ali im i poslužila kao poticaj za vlastite interpretacije priča u slobodnoj igri. Neke pjesme i dijelovi predstava djeci su i nakon nekoliko mjeseci ostale u jasnom sjećanju te su ih iznova odigravali. Ovakvim načinom suradnje roditelji i odgojitelji postaju pravi partneri u odgoju djeteta, a ostvaren je i temeljni korak da kazalište postane dio djetetova života. Ključne riječi: dječji vrtić, dramski odgoj, kazalište za djecu, predstava za djecu, suradnja
Kazalište za djecu i scenski odgoj
Dječjim kazalištem smatramo one scenske izvedbe s djecom i / ili za djecu, koje se koriste sredstvima kazališnog žanra, jezikom i pokretom, kostimima, maskama, kulisama i rekvizitima( Schneider 2002: 13). Mađarev pak govori o dječjem teatru kao onom čije se predstave izvode uživo za dječju publiku, a glumci mogu biti odrasli, djeca ili jedni i drugi zajedno( Mađarev 2018: 309).
Kazalište za djecu tijekom povijesti bilo je podložno mnogim promjenama, a njegovi početci sežu u 16. st. Prvotno su to bile crkvene drame s prikazima religioznih sadržaja i završne školske svečanosti. Djeci su bile namijenjene drame i igrokazi didaktičko-prosvjetiteljske forme s naglašenim pedagoškim ciljem prijenosa religioznih i moralnih vrijednosti( Ladika 1970, Schneider 2002). U Hrvatskoj je 1886. Dječji vrtić Ernestine Thyr u novoj zgradi Hrvatskoga narodnog kazališta izveo prvu predstavu za djecu: Gornerovu Trnoružicu( prema Ladika 1970).
Na prijelazu iz 19. u 20. st. prevladava ideologijsko stajalište o djetetu kao pasivnom, ovisnom i nekompetentnom biću nad kojim vladaju odrasli( Babić i Irović 2003) te se smatra da djecu treba zaštiti od surovosti stvarnoga svijeta. Te promjene u sociološkoj konstrukciji djetinjstva utječu i na razvoj, tematiku, estetiku i primarnu svrhu predstava namijenjenih djeci i mladima. Zapostavlja se umjetnički segment dječjega kazališta, a naglašena je njegova didaktička i zabavljačka uloga( Schneider 2002).
Dječje kazalište u 20. stoljeću pod velikim je utjecajem politike, a tematski se odmiče od želje da djeci svijet prikaže nevinim pa preuzima ulogu pokretača promjena u svijetu. Češće se prikazuju dječje predstave, a nakon 2. svjetskog rata raste broj kazališta za djecu kao i scenskih dječjih ustanova( Ladika 1970). Da je Hrvatska držala korak s europskim dječjim kazalištima, vidljivo je iz primjera predstave Tonček i Točkica koju je na scenu postavio redatelj A. Verli ubrzo nakon što E. Kästner izdaje svoj roman
57
S T R U Č N I I Z N A N S T V E N I R A D O V I