tema kojima se skupina bavi.
Autonomija dramskoga pedagoga podrazumijeva i to da se kurikulumom ovoga predmeta definira ponuda zajedničkih tema, ali i da se ostavi puno više slobodnoga prostora za planiranje i ostvarivanje specifičnih ishoda. Vjerujem da dramski pedagog mora imati autonomiju i u odabiru zastupljenosti određenoga područja dramskoga odgoja( dramsko izražavanje, dramsko stvaralaštvo i dramska kultura) unutar svoga plana i programa. Nadalje, sukladno potrebama i željama konkretne skupine s kojom radi, dramski bi pedagog trebao moći iskoristiti fleksibilnost triju područja, njihovo prožimanje i nadopunjavanje pa ponuditi baš ono što je s obzirom na sastav i potrebe skupine optimalno.
U kojim bi uvjetima takvo realiziranje nastave izbornoga predmeta Dramski odgoj bilo izvedivo? Smatram da ne bismo dramske pedagoge trebali obvezivati na obradu svih ponuđenih tema niti naglašavati važnost konačnoga proizvoda( produkcije ili predstave). Tvrdnju bih argumentirala svojim dugogodišnjim iskustvom voditeljice dramske skupine u osnovnoj školi. Naime, nekoliko je važnih priredba tijekom nastavne godine( prvi dan prvašića, Dan kruha, Božićna priredba, Dan škole), a nađu se tu još i neke važne godišnjice koje treba popratiti tematski odgovarajućim glazbeno-scenskim programom. Tu je dakako i smotra LiDraNo na koju se voditelji skupina rado odazivaju. Takav tempo ne bi izdržali ni profesionalni ansambli a kamoli djeca. 38 Smatram da Dramski odgoj kao izborni predmet ne bi trebao biti servis za proizvodnju umjetničko-kulturnoga programa škole. U skladu s time, smatram da kurikulum ovoga predmeta ne bi trebao obvezivati na predstavu ili javnu izvedbu.
Međutim, iako smatram da je proces izrazito važan, nisam protiv izvedbi i izvođačke kompetencije trebaju biti dio kurikuluma predmeta Dramski odgoj, neovisno o tome hoće li se netko od učenika prepoznati u ovoj umjetnosti pa se i usmjeravati ka profesionalnom bavljenju kazalištem ili jednostavno steći vještine koje će mu u životu koristiti i u neumjetničkim zanimanjima. Željela bih naglasiti da ih ja u okviru ovoga programa vidim kao priliku da mladi izvođači progovore o svojim temama, da im se da mogućnost da se suoče pa i obračunaju sa svijetom u kojem žive te da nakon javnoga igranja budu zadovoljni svojom izvedbom i skupno pokazanim( neovisno o ocjeni nekog prosudbenoga povjerenstva i / ili publike). Naglasila bih i da put do izvedbe smatram istraživačkim kreativnim procesom igranja i proigravanja bilo s gotovim autorskim tekstom bilo s tekstom koji nastaje tijekom rada. Osim toga, postavljanje predstave razumijem i kao priliku za učenje, ali i nadopunjavanje triju područja koje sam već ranije spomenula.
Kao dobar primjer izdvojila bih odgoj publike, koji je nominalno dio dramske kulture, ali u okviru predmeta Dramski odgoj dobiva jednu novu, dublju, poticajniju i zanimljiviju dimenziju. Naime, nužno je učenike poučavati kako gledati kazališnu predstavu i omogućiti im da kazališno iskustvo gledanja i doživljaja gledanoga mogu uobličiti u dojam, koji je odveden od dojmova s kojima se najčešće susrećemo i koji su vrlo često oblikovani u binarnim kategorijama sviđanja / nesviđanja; duhovitosti / neduhovitosti i sl. Poučavati ih kako gledati i razumjeti kazalište pripremom za gledanje, gledanjem i analizom predstave je u redu. Međutim, Dramski odgoj daje priliku za više – za razumijevanje kazališta iznutra – iz pozicije redatelja, scenarista, glumca, kostimografa, scenografa pa i scenskog radnika. Postavljajući svoju predstavu, učenici uz pomoć dramskoga pedagoga promišljaju o temi koja im je važna, promišljaju o poruci koju žele poslati … Razmišljaju i o publici kojoj su namijenili svoju predstavu, o emocijama koje žele probuditi te promišljanjima na koja žele potaknuti tu istu publiku. Kvalitetno vođenim radom na predstavi, učenike učimo kako čitati kazalište. Kada se takav rad upotpunjuje redovitim gledanjem i analizom profesionalnih predstava u koju je uključeno i pojedinačno argumentirano iskazivanje stava, možemo govoriti o kazališnome opismenjavanju djece i mladih. Osim toga, osposobljavajući ih da razumiju kazalište, na dobrom smo putu da im kazalište postane užitak. I da zavole kazalište. A to je jedan od najvažnijih ishoda ovoga predmeta.
Ostvarivanje ishoda ovisi i o odgovarajućem izboru dramskih tehnika i metoda. Izbor dramskih aktivnosti ovisi o kompetencijama dramskoga pedagoga, dramskopedagoškome usavršavanju, ali i afinitetu. Međutim, taj odabir trebao bi biti skladan spoj pedagoških i umjetničkih nastojanja te htijenja učenika i dramskoga pedagoga. A svakako i prostor za pomicanje granica i izlazak iz zone sigurnosti – i dramskoga pedagoga i učenika. U promišljanju o predmetu Dramski odgoj moram se zapitati što taj predmet čini drugačijim, a samim time i potrebnim.
38 Uostalom, o nemogućim očekivanjima postavljenim pred školske dramske družine je na prošlogodišnjem Simpoziju govorila Ines Škuflić- Horvat u svome izlaganju Igrom do izvedbe a kako do prosudbe.
52
Z B O R N I K R A D O V A 2 0 1 9.