Pariz, Francuska
„Iako studiram engleski i talijanski jezik, svi znaju da je moja najveća ljubav zapravo francuski. Ta
se ljubav rodila još u djetinjstvu kada bi mi tata zaželio laku noć na svim jezicima koje je poznavao,
između ostalog, i na francuskom. Malo po malo, počela sam učiti sve te jezike, jedan po jedan. Sviđali su
mi se, naravno da jesu, no francuski, taj francuski mi je uvijek bio poseban. Naučila sam sve jezike koje
bih kao dje vojčica čula svaku večer prije spavanja, i opet mi je francuski bio najdraži. Svidio mi se zvuk
jezika, njegova šarmantnost, ljupkost ali i prefriganost. Kada sam ga počela učiti, morala sam križati slova
koja se ne izgovaraju i imala sam velikih problema s ortografijom. Ipak, francuski za mene nikada nije bio
nešto što moram, neka obaveza. Njemu sam se posvećivala s najvećim entuzijazmom i voljom. U
osnovnoj sam školi bila na dva putovanja u Francuskoj, no ono koje me najviše promijenilo bilo je ono
najduže, moja srednjoškolska razmjena u drugom razredu srednje škole. Dva mjeseca sam pohađala
lycee u Lilleu i družila se s host obitelji koju je sačinjavala host mama i stariji brat. Toliko sam se zbližila
sa svima da sam se morala vratiti, i to s 18 godina. Ipak, od tada je prošlo četiri godine i iako sam bila u
bližim frankofonim zemljama, falila mi je ta moja Francuska. Kada sam dobila mogućnost da u srpnju ove
godine idem na kulturnu razmjenu u zemlju za koju vežem samo lijepe trenutke, sve sam ispite položila u
roku samo kako bih odmorne glave uživala u onom što me očekuje. Prije puta sam se opremila tipičnim
hrvatskim poklonima, prospektima i pričama o hrvatskim ljepotama, o Rijeci pa čak i pokojim
autohtonim receptom.
Kada sam u srpnju stigla u Francusku, prvo što me razveselilo bilo je putovanje automobilom od
aerodroma do moje nove kuće. GPS se pokvario pa smo se umjesto velikim prometnicama i autocestama
vozili po malim cestama kroz polja pšenice i kukuruza. Vrlo pitoreskan i čaroban put pun smijeha i
anegdota. U host obitelji bila sam prvih tjedan dana. Za razliku od moje obitelji, ova francuska je bila
poprilično velika. Bili su tu host mama, host tata, host sestra, host blizankinje te host brat. Iako
francuska mama i tata imaju četvero svoje djece, ni ja se nisam osjećala manje njihovom. No ni tu nije
bio kraj svim stanarima kuće. Moja host obitelj voli životinje pa sam se tako družila s petero mačaka,
jednim divnim zecom, šarmantnim psom te umiljatim konjem. Prva stvar koju sam radila svakog jutra
dok sam bila u ovoj velikoj kući u središtu Picardije bila je druženje s Mimi, čupavim i šarmantnim psom,
a potom bi slijedila i seansa maženja s divnim zecom. Iako su mama i tata znali plan i program kampa, ja
ga nisam htjela znati. Htjela sam da to bude iznenađenje i nisam htjela imati pretjerana očekivanja.
Htjela sam uživati u svakom trenutku. Moram priznati da sam i uspjela. Zajedno smo čitali stripove o
Asterixu i Obelixu, svaku večer gledali Herculea Poirota, međusobno se učili jezicima, diskutirali o
povijesti Francuske i Hrvatske i današnjem stanju u njima. Jedan smo dan otišli u Paris gdje smo posjetili
Université Paris-Sorbonne, L'avenue des Champs-Élysées, Jardin du Luxembourg, Arc de Triomphe,
nakupovali se čajeva i Disney stvarčica i jeli najrenomiranije makarune u Parizu. Išli smo samo mi, djeca, i
unatoč svoj strci s metroima, posjetili smo sve što smo planirali. U Compiègne smo bili u nekoliko
navrata, i to u razgledavanju i u šopingu. Radi se o najbližem većem gradu oko kojeg sve gravitira. Host
obitelj me odvela i na farmu da vidim njihovog konja pa sam se tako upoznala i s Non Stopom, umiljatim
konjem koji je osvojio razna priznanja i nagrade.
Nakon nezaboravnih tjedan dana provedenih u host obitelji, bilo je vrijeme da otiđem u Boves kako bih
iduća dva tjedna, zajedno s ostalim sudionicima, upoznavala sjever Francuske.
Prvi smo dan upoznali Amiens i to katedralu koja se smatra najvećom francuskom katedralom, zatim
centar grada te kuglanu u kojoj smo se lijepo zabavili i bolje upoznali. Nakon večere u restoranu otišli
smo opet do centra grada kako bismo vidjeli katedralu i laserski šou zahvaljujući kojem smo mogli
zamisliti kako je Cathédrale Notre-Dame d'Amiens izgledala u 13. stoljeću kada je i izgrađena. Idući smo
dan posjetili Senlis, galo-rimske arene i Cathédrale Notre-Dame de Senlis koja je jedna od prvih gotičkih