KAKO IM JE BILO?
PROČITAJTE I OTPUTUJTE S NJIMA, BAREM NAKRATKO, U TURSKU I FRANCUSKU!
Istanbul, Turska
„Dana 02.08.2015. godine krenula sam iz Zagreba za Istanbul. S obzirom da mi je to bila prva
razmjena te vrste nisam znala što očekivati te sam bila jako uzbuđena. Po dolasku u Istanbul odmah sam
shvatila u koliko se velikom gradu nalazim; samo na aerodromu sam provela sat vremena. Na izlazu me
dočekala moja host obitelj i članovi „camp staff-a“ te sam već na samom početku osjetila veliku
dobrodošlicu.
Prvih devet dana sam provela u host obitelji. S obzirom da su živjeli na europskoj strani Istanbula, bila
sam vrlo blizu starog grada pa sam većinu vremena provela u razgledavanju. Vidjela sam sve poznate
znamenitosti; Svetu Sofiju, Plavu džamiju, cisterne, Veliki i Egipatski bazar, Topkapi palaču, Dolmabahce
palaču, Arheloški muzej i Galata toranj. Od svih tih znamenitosti najviše su me se dojmile palače i
cisterne, no bio je i poseban osjećaj stajati u jednoj od najpoznatijih svjetskih džamija, Svetoj Sofiji.
Osim znamenitosti, upoznala sam i ulice Istanbula, neke kvartove, očajan promet, puno mačaka na
ulicama, Bospor po kojemu sam brodom prošla dva puta te naravno svakodnevni život. Od ljute hrane
do predstave sa sladoledima Istanbul je prepun zanimljivosti.
Što se ljudi i njihovih osobnosti tiče, to je pak priča za sebe. Kaže se da su Turci gostoljubivi i prijateljski
raspoloženi i to je u potpunosti točno. Moja host obitelj se pobrinula da se kod njih osjećam kao kod
kuće i da mi ništa ne nedostaje, ali gostoljubivost i srdačnost se osjeti i drugdje; zaposlenici u svim
povijesnim zgradama, konobari i prodavači na bazaru - svi se pobrinu da se njihovi posjetitelji osjećaju
ugodno i zadovoljno.
Sljedećih jedanaest dana provela sam u kampu na azijskoj strani Istanbula. Tu sam upoznala ljude iz
cijelog svijeta, a cimerica mi je bila Kineskinja. Kamp se zvao „Catch the spirit of Istanbul“ i sa sigurnošću
mogu reći da smo u tom naumu uspjeli. Jedući tradicionalnu tursku hranu, upoznavajući turski noćni
život, volontirajući, družeći se s ljudima drukčije kulture te jednostavno se kupajući i uživajući na
turskom suncu koje nije prestalo sjati svih dvadeset dana mog tamošnjeg boravka - istinski mogu reći da
smo iskusili život u Istanbulu.
U kampu sam stekla prave prijatelje, a zajednički zaključak zadnje večeri je bio da smo od neznanaca
postali obitelj. Zbog toga ne čudi da je na dan odlaska osim nas, plakalo i nebo jer je prvi put padala kiša.
Vrijeme provedeno na razmjeni mi je bilo, jednostavno rečeno, savršeno, a ljude koje sam upoznala i
iskustva koja sam stekla pamtit ću cijeli život.“
Ana Bura