Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Página 69
Revitalizacija sindikalnih organizacija u sklopu europskoga socijalnoga dijaloga
organizacija i državnih institucija, kao i element kvalitete i razine
centralizacije odnosno decentralizacije kolektivnog pregovaranja i slično.
Izazovi razvoju europskih sindikata (Frege i Kelly, 2003.) a koji proizlaze iz
prethodno spomenutog konteksta su sljedeći: proces europske ekonomske
integracije, intenziviranje internacionalizacije financijskih i proizvodnih
tržišta, decentralizacija neokorporativističkog i industrijskog tipa pregovora
te promjena strukture zapošljavanja (individualizacija, tercijarizacija i
feminizacija radne snage).
Elementi krize samih sindikalnih organizacija (Frege i Kelly, 2003.) odnose
se na: gubitak članstva ukupno ili segmentirano, pad efektivnosti kroz broj
sklopljenih kolektivnih ugovora, nastajanje problema s definiranjem interesa
kao posljedice veće heterogenosti članstva, pad mobilizacijskih mogućnosti i
kapaciteta, nesklonost članova da sudjeluju u aktivnostima sindikata, erozija
struktura, institucionalne promjene, slabljenje veza s političkim strankama.
U teorijskoj raspravi o mogućnostima revitalizacije sindikalnih organizacija u
Europi spomenut ćemo nekoliko elemenata, a koji se tiču identiteta i
mogućnosti proširenja identiteta i područja rada sindikalnih organizacija,
novog učlanjivanja, metoda rada te uključenosti u procese koji prelaze
okvire korporativističke i neokorporativističke niše rada ili percepcije rada
sindikata, a s ciljem elaboriranja koje su mogućnosti i elementi
revitalizacijskih strategija.
2.1.
Paradigma Richarda Hymana: tranzicija od političkog ekonomizma
sindikalnih organizacija prema društvenom pokretu
Richard Hyman jedan je najplodnijih europskih istraživača ne samo
industrijskih odnosa već i sindikalnog pokreta i organizacija u Europi, koji je
kroz niz svojih članaka odnosno nalaze koje ćemo ukratko prezentirati u
nastavku, dotaknuo različite momente koji su izrazito važni u procesu
proučavanja sindikata kao organizacija, utvrđivanja njihovih organizacijskih
značajki, kao i utjecaja krize i izazova krize sindikalnih organizacija na
koncipiranje revitalizacijskih strategija.
Hyman (1996., 65.) je rodočelnik koncepcije prema kojoj se povijesni razvoj
sindikalnoga pokreta mora razmatrati kroz tri perspektive: kroz
revolucionarni odnosno antikapitalistički identitet sindikalnih organizacija,
kroz identitet fokusiran za socijalnu integraciju i socijalnu koheziju te kroz