Zakon o radu Uloga sindikata u suvremenome društvu | Page 116

Alka Obadić 

ekonomija, što potvrđuje činjenica da je SAD pozicioniran više u odnosu na
zemlje EU (Freeman, 2008., 6.).
U drugom stupcu nalaze se rangovi zemalja prema tržišnoj orijentaciji
njihovih tržišta rada na temelju globalne ankete rada (GLS8). Anketa se
elektroničkom poštom upućuje voditeljima sindikata, profesorima radnog
prava i drugim stručnjacima u svijetu koji izvještavaju o aktualnoj situaciji na
tržištu rada u njihovim zemljama. Odgovori tih ispitanika skloni su
institucijama tržišta rada i vrlo su slični rezultatima Fraserovog indeksa.
Rangovi u drugom stupcu vrlo su slični onima u prvom, pokazujući da
osobe s različitim ideološkim uvjerenjima vide institucionalnu/tržišnu
situaciju u gospodarstvima na analogan način.
U trećem i četvrtom stupcu nalaze se podaci o gustoći sindikalnog članstva9
i pokrivenosti kolektivnim sporazumima10. Povijesno sindikati su uvijek bili
najveće organizacije koje su predstavljale radnike, a kolektivno pregovaranje
je bio glavni mehanizam putem kojeg su radnici povećavali nadnice. Podaci
o sindikalnoj gustoći pokazuju velike i rastuće razlike u učlanjivanju
zaposlenika u sindikate među naprednim ekonomijama. U 1980. godini pet
zemalja s najvećom sindikalnom gustoćom prosječno su imale gustoću od
67,8%, dok je pet zemalja s najnižom gustoćom imalo prosječnu gustoću
18,9%, što je omjer 3,6 naprema 1,0. U 2000. godini, pet najviše
sindikaliziranih zemalja je imalo prosječnu sindikalnu gustoću od 66,2%, dok
je pet najmanje sindikaliziranih zemalja imalo sindikalnu gustoću od 12,5%,
što daje omjer od 5,3 prema 1,0 (Visser, 2006.).

Globalna anketa rada (engl. Global Labor Survey – GLS) provodi se pod okriljem programa
rada i radnog vijeka (engl. Labour and Worklife Program) na hardvardskom pravnom
fakultetu putem interneta s ciljem mjerenja radnih postupaka u svijetu. Detaljnije vidjeti na:
http://www.law.harvard.edu/programs/lwp/LWPclmp.html (pristupljeno 10.11.2012.).
9 Pojam sindikalne gustoće (engl. union density) definira se kao udio članova sindikata u
ukupnom broju zaposlenih u nekoj populaciji. Pri tome treba naglasiti da pojam „članstva“ u
svakoj zemlji ne znači isto. Na primjer, u Francuskoj nije nužno da netko plaća sindikalnu
članarinu da bi se smatrao članom sindikata. Naime, podaci o sindikalnom članstvu proizlaze
iz dvije vrste izvora: ankete kućanstava i administrativnih podataka sindikata. U slučaju ankete
kućanstva osoba se smatra članom sindikata ukoliko se sama tako definira, dok se prema
administrativnim podacima osoba smatra članom sindikata ukoliko plaća sindikalnu članarinu.
Podaci na temelju ankete kućanstava dostupni su u Australiji, Finskoj, Irskoj, Kanadi,
Nizozemskoj, Norveškoj, SAD-u, Švedskoj i Velikoj Britaniji (Visser, 2006.).
10 Pojam kolektivnog pregovaranja ili pokrivenost kolektivnim sporazumima (engl. bargaining
coverage) odnosi se na postotak ovisno zaposlenih (dakle, bez samostalno zaposlenih,
vlasnika i suvlasnika poduzeća itd.) čiji su uvjeti rada, plaće i ostala prava određena
kolektivnim sporazumima između poslodavaca i sindikata, bez obzira na kojoj razini se takav
sporazum potpisuje (Bagić, 2010., 32.).
8

108