Zakon o radu Diskriminacija na radnom mjestu | Page 20

televiziji. Tu možemo ubrojiti i prigovore i komentare fizičkog izgleda, načina oblačenja i ponašanja. To su primjerice prigovori upućeni ženama da se odijevaju prenapadno i “droljasto”, odnosno da se ponašaju muškobanjasto, a muškarcima da se oblače feminizirano, odnosno ponašaju kao “ženskice“. Istoj skupini pripadaju i komentari temeljeni na uvriježenim predrasudama i stereotipima o pripadnicima pojedinih skupina, njihovim higijenskim, spolnim ili kulturnim navikama, izgovoru, inteligenciji, škrtosti i drugim osobinama. SEGREGACIJA Segregacija predstavlja prisilno i sustavno razdvajanje osoba po nekoj od diskriminacijskih osnova. Klasični oblici segregacije su na primjer odvojene škole za djecu s invaliditetom ili razredna odjeljenja za pripadnike neke etničke skupine, getoizacija pripadnika neke etničke ili vjerske skupine u posebna naselja i lako možemo uvidjeti da su to oblici postupanja iz kojih je očigledno da je postupanje utemeljeno na nekom zabranjenom kriteriju razlikovanja. U slučajevima u kojima je došlo do razdvajanja pripadnika određenih skupina, a nije jasno da se radi o izravnoj diskriminaciji kao što je npr. u slučaju razdvajanja romske i hrvatske djece u posebne razrede radi navodnog nedovoljnog poznavanja hrvatskog jezika, takvo postupanje se uvijek može podvrći kontroli zabrane neizravne diskriminacije. Prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije, da bi razdvajanje po zabranjenoj osnovi bilo segregacija, ono mora biti prisilno i sustavno. Prisilno razdvajanje može se tumačiti kao svako razdvajanje koje je popraćeno nekim neželjenim učinkom za tužitelje/ice zbog kojeg je njihova mogućnost izbora ograničena. Tako primjerice, činjenica da u slučaju da ne prihvate da će njihovo dijete morati pohađati nastavu odvojeno od hrvatske djece djetetu biti odbijen upis u osnovnu školu, roditeljima romskog etniciteta predstavlja jasnu prisilu. Isto tako, sustavno razdvajanje može se tumačiti ne u smislu namjernog ciljanog razdvajanja osoba po njihovoj pripadnosti, već jednostavno u smislu trajne 18 primjene nekog kriterija (kao što je npr. poznavanje jezika) koja dovodi do razdvajanja osoba različite pripadnosti. ZABRANA PROPUŠTANJA RAZUMNE PRILAGODBE Diskriminacijom se smatra propust da se osobama s invaliditetom, sukladno njihovim posebnim potrebama, omogući korištenje javno dostupnih resursa, sudjelovanje u javnom i društvenom životu, pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, prilagodbom infrastrukture i prostora, korištenjem opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to dužan omogućiti. Zabrana propuštanja razumne prilagodbe temelji se na priznanju da je društvena diskriminacija osoba s invaliditetom utkana u strukturu društvenih normi ophođenja koje svakodnevno prihvaćamo kao objektivne, razumne ili čak pravične. Ona odražava vrijednosno stajalište da su društveni odnosi, odnosno raspodjela vrijednih društvenih prilika, u značajnom dijelu svojstveno nejednaki jer su uređeni prvenstveno u skladu s potrebama, mogućnostima i načinom života koji je karakterističan za onu društvenu skupinu koja u određenom društvu ima prevladavajuću ulogu. Uvjet razumnosti izraz je želje određenog društva da nađe ravnotežu između dva suprotstavljena interesna stajališta: interesa osoba s invaliditetom za uključenost u sve društvene odnose i interesa privatnih i javnih ustanova da učinkovito obavljaju svoje dužnosti. ZABRANA POTICANJA NA DISKRIMINACIJU Poticanje na diskriminaciju, ako je počinjeno s namjerom, smatrat će se diskriminacijom u smislu Zakona. Ovaj pravni instrument omogućava potencijalnim žrtvama da djeluju prije nego što je do diskriminacije došlo. U tom smislu Zakon dozvoljava da je do poticanja moglo doći ako je tuženik svojim ponašanjem, postupcima ili čak toleriranjem diskriminirajuće atmosfere u ustanovi za koju je nadležan, prešutno dao do znanja podređenima da nema sklonosti prema pripadnicima određene skupine. Primjer ovakvog oblika diskriminacije je izjava poznatog političara, koji je u razgovoru za medije 19