Zakon o radu Diskriminacija na radnom mjestu | Page 12
Konvencija o zaštiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog bića u
pogledu primjene biologije i medicine: Konvencija o ljudskim
pravima i biomedicini (ETS br.164), 1997.
Direktiva Vijeća 2000/43/EZ od 29. lipnja 2000. o primjeni
načela jednakog postupanja prema osobama neovisno o rasnom
ili etničkom podrijetlu odnosi se na rasno ili etničko podrijetlo te
Direktiva Vijeća 2000/78/EC od 27.11.2000. o općem okviru za
jednako postupanje pri zapošljavanju i odabiru zvanja odnosi se
na dob, invaliditet, spolnu orijentaciju i vjeru. U najkraćim
crtama moguće je reći da su glavna obilježja direktiva 2000/43/EZ
i 2000/78/ EZ da zabranjuju izravnu i neizravnu diskriminaciju,
uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju te propuštanje razumne
prilagodbe kod osnove invaliditeta. Jedna i druga direktiva odnose
se na sve osobe (pravne i fizičke), u privatnom i javnom sektoru.
Obje direktive dopuštaju pozitivne mjere, u objema se traži od država
osiguravanje sudskog i/ili upravnog postupka, obrtanje tereta dokazivanja, pravo udruga, organizacija i drugih tijela da sudjeluju u
postupku kao zastupnici ili potpora tužitelju, zaštita od viktimizacije te
sankcije koje bi trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.
Područje primjene Direktive 2000/78/EC, koja se odnosi na rasno ili
etničko podrijetlo, je pristup zapošljavanju, pristup stručnom osposobljavanju i usavršavanju, rad i radne uvjete i članstvo i djelovanje
u organizacijama radnika ili poslodavaca, a Direktive /42/EZ obuhvaćaju i socijalnu zaštitu, uključujući socijalnu sigurnost i zdravstvenu
zaštitu, socijalne pogodnosti, obrazovanje te dobra i usluge.
HRVATSKI PRAVNI SUSTAV I ZABRANA DISKRIMINACIJE
Zabrana diskriminacije u hrvatskom je pravnom sustavu ustavna
kategorija. Člankom 3. Ustava Republike Hrvatske propisane su najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, među kojima
10
je jednakost, no to su i nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost
spolova. Ustav u članku 14. zabranjuje diskriminaciju proglašavajući
da svatko u Republici Hrvatskoj ima prava i slobode neovisno o svojoj
rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom ili drugom uvjerenju,
nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama, pri čemu je značajno primijetiti da listu diskriminacijskih osnova ostavlja otvorenom.
Hrvatsko antidiskriminacijsko zakonodavstvo do donošenja
Zakona o suzbijanju diskriminacije sastojalo se od većeg broja zakona koji sadrže antidiskriminacijske odredbe. Među njima se ističu Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, Zakon
o radu, Zakon o ravnopravnosti spolova, Zakon o istospolnim
zajednicama, Zakon o državnim službenicima te Kazneni zakon.
Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina jamči pravo
na slobodno izjašnjavanje o pripadnosti nacionalnoj manjini te ostvarivanje posebnih prava i sloboda pripadnika nacionalnih manjina.
Ustavnim zakonom se izričito zabranjuje bilo kakva diskriminacija temeljena na pri Y