5.0 >> nova
dimenzija
poslovanja
IV.
�R�I��E K�M��IKA�IJE ZV�a
Već od rane „mladosti“ Zbora nakon Prvoga svjetskog rata možemo
pratiti i primjer organizacije vlastitog odjela za odnose s javnošću,
kakve danas imaju gotovo sve ozbiljne tvrtke i slične organizacije.
Već 1921. Uprava Zbora donijela je odluku da će se reklama
Zagrebačkoga zbora „voditi u vlastitoj režiji“
Oto Antonini:
Zagrebački zbor,
1933.
proizvoda“, u Halterovoj kuriji na varaždinskom
brijegu, koja je bila i jedno
od omiljenih izletišta Zagrepčana. Riječ
je, inače, o jednoj od prvih proizvodnji
„francuskog šampanjca“ izvan Francuske
u to vrijeme.
Nakon Bolkovca, odjel propagande vodili
su novinar i glazbeni kritičar dr. Franjo
Deak te Ćiril Ćudina, višegodišnji
suradnik političkih novina Obzor, koji je
pisao za rubrike Narodno gospodarstvo
i Domaća politika, a bio je i tajnik i ravnatelj
Zagrebačkoga zbora (aktivan do
1944.), a jedna od glavnih prekretnica u
organizaciji, a onda i u propagandi Zagrebačkoga
zbora, bio je uspjeh Prve
međunarodne izložbe automobila, održane
1924. godine.
PRVA MEDIJSKA KAMPANJA I
INTRIGANTNE CIPELE „BEZ LICA“
Zagrebački zbor tada prvi puta provodi i
ciljanu medijsku kampanju radi promocije.
Tako je 10. veljače 1924. u Jutarnjem
listu objavljen oglas, upućen „poštovanoj
gospodi industrijalcima, trgovcima
i svim ostalim privrednim krugovima“,
u kojem ih se obavještava da je do Trećeg
Zagrebačkoga zbora ostalo „niti
potpuna tri mjeseca“. Uprava je u to
vrijeme izradu službenog kataloga povjerila
oglasnom zavodu Publicitas d.
d., međunarodnoj tvrtki koja se bavila
izradom skica, nacrta, slika te izradom i
reprodukcijom svih vrsta reklame, s čijim
će zaposlenicima surađivati i nakon
što Publicitas d. d. prestane s radom.
Inače, plakati Zbora s početka 20-ih i tijekom
tog desetljeća uglavnom su bili
jednostavni i ujednačeni: dominirao je
prepoznatljivi logo (ZZ), uz koji je na fotografiji
najčešće bila panorama Zagreba
s istaknutim obrisima Katedrale i ponekim
dimnjakom, kao simbolom industrije.
Usmjerenost prema promociji
domaće proizvodnje isticala se etnografskim
motivima, najčešće isticanjem
trobojnice i ljudi u narodnim nošnjama.
Ipak, neke od reklamnih kampanja iz tog
razdoblja imaju obilježja kakvih se ne bi
posramile ni današnje ozbiljne marketinške
agencije.
Na primjer, u okviru češkog paviljona,
u kojem je na proljetnom sajmu 1925.
godine svoj izložbeni prostor imala
tvornica cipela Bata, nekoliko je dana
pažnju javnosti izazivao veliki zastor iza
kojega se kretalo 14 pari nogu, pokrivenih
do koljena.
Kampanja je posebno privukla mušku
publiku, jer na pozornici je bilo deset pari
ženskih nogu u svilenim čarapama i Batinim
cipelama, između kojih su u novim
modelima cipela šetala četiri para
muških nogu.
„U 6 sati, kada su modeli iza zastora
izlazili, skupilo se mnogo znatiželjnika,
koji su puni znatiželje, promatrali izašle
modele...“, piše Obzor 28. travnja 1925.
godine. Posjetitelji su, naime, jedva dočekali
kraj radnog vremena, da vide
koja se lica kriju iza nogu.
TEMELJI SUVREMENIJEG
VIZUALNOG IZRAZA
Zanimljivo je da su u Zagrebu potkraj
dvadesetih godina prošloga stoljeća
djelovali brojni reklamni zavodi: Interreklam
d. d., Centroreklam, Orbis, Publicitas
i Oglasni zavod Mavro Dukes, kao i
druge, manje oglašivačke agencije. No,
pravu prekretnicu u osuvremenjivanju
vizualnog oblikovnog jezika donijelo
je osnivanje Zavoda za znanstveno
87