5.0 >> nova
dimenzija
poslovanja
III.
�� IZL��BE� �REK� ZB�RA �� VELESAJMA
Pogled na sajmišni
prostor 1911.
tumači da su se još u davno doba obrtnici
i trgovci udruživali, zajednički putovali
na konjima i spavali kod prijatelja i
poznanika. Kao i danas, i tada je u tom
poslu bilo teško biti individualac i sam
predstavljati svoje proizvode na nekom
od sajmova.
Sve do sredine 17. stoljeća sajmovi su
se održavali na središnjim trgovima –
varoškom trgu pokraj crkve sv. Marka i
na trgu pred utvrdama stolne crkve. Na
trgu i uz zidove crkve sv. Marka nalazili
su se tzv. štacuni, tj. drvene trgovine ili
kako bismo danas rekli – štandovi. Bile
su to drvene sajamske prodavaonice
raznih veličina, s jednim ili dva prozora.
U njima su trgovci i obrtnici predstavljali
svoje proizvode. Kako se ne bi shvatilo
da su sajmovanja bila određena samo
za domaće obrtnike i trgovce, postojao
je i prostor uz zdenac Manduševac, na
kojem su strani trgovci postavljali privremene
štandove i šatore. Za to su plaćali
tržnu daću.
U ono je doba čak postojala i neka vrsta
današnje fiskalizacije. Naime, prema
najstarijem sačuvanom izvoru koji je izdala
zagrebačka gradska općina 1425.
godine, vidljivo je da je gradska općina
od svih trgovaca zahtijevala da drže
točne i pravedne mjere i vage. U suprotnom,
plaćali su kaznu. Osim toga,
svaka vrsta predstavljene robe morala
se prodavati javno, a ne privatno ili po
kućama. Postojalo je i pravilo za prekupce,
prema kojem su smjeli kupovati
veće količine robe tek iza podneva, što
je značilo nakon namirenja svih životnih
potreba u gradu.
Kako se u 17. stoljeću mijenjala vizura
grada, tako je gradska uprava naredila
svim vlasnicima drvenih trgovina
47