5.0 >> nova
dimenzija
poslovanja
II.
ZAGREBAČKI VELESAJAM 2030.
površinskom obujmu, s visoko tehnološko
opremljenim prostorima – prate je komparativni
sadržaji poput kongresnoga
centra, polifunkcionalne dvorane i hotela
otvorenoga tipa, poslovnih, ugostiteljskih
i drugih pratećih uslužnih sadržaja.
DVA KLJUČNA
SEGMENTA PROMJENA
Druga polovica 19. stoljeća Zagrebu
je donijela velik urbanistički zamah ka
razvoju modernoga grada iz provincijalnoga
mjesta s početka stoljeća. U to
je vrijeme, u interesu grada, osmišljena
poznata Lenuzzijeva potkova, kao urbanistička
cjelina koja se sastoji od niza
trgova-perivoja u Donjemu gradu. Nije
teško povući paralele iz tog vremena –
ono što je Lenuzzijeva potkova značila i
učinila za Donji grad, projekt Zagrebačkoga
velesajma učinit će (ne samo) za
Novi Zagreb. Želja da se prostor urbanističko-kulturne
baštine, prepušten
propadanju revitalizira i modernizira u
izrazitom je interesu Grada Zagreba.
Revitalizacija Zagrebačkoga velesajma
i cijelog prostora kompleksan je projekt
kojemu je zadaća ostvariti nekoliko
ciljeva koji se susreću s potrebama
građana, investitora, biznisa, turista,
studenata, kulture i svih drugih korisnika
budućeg inovativnog urbanog prostora.
Projekt predviđa investiciju koja se
okvirno može promatrati u dva krovna
ključna segmenta:
Sajamsko-kongresni centar: zadržavanje
sajamsko-izložbenog visokotehnološkog
prostora, koji bi činile
polivalentne dvorane-paviljoni, poslovna
zgrada, prostori povezani natkrivenom
ili toplom vezom (linearni hall),
podzemni/nadzemni parking i kvalitetan
javni prostor. Kongresni centar bi pak
bio nadopunjen ponudom hotela visoke
i srednje kategorije, kongresnom polivalentnom
dvoranom (jedna do dvije),
većim brojem manjih dvorana i soba za
sastanke, podzemnom garažom i ugostiteljskim
sadržajima. Istodobno bi se tu
smjestio infopunkt projekta s izložbenim
prostorom – Zagrebački velesajam kroz
povijest, Interpretacijski centar i sl.
Inovativna gradska četvrt: obuhvaća
tehnološki park, inovacijski inkubator,
poslovni business centar i gospodarske
sadržaje, koncertno-medijski centar,
svojevrsni Media City, s filmskim TV
i tonskim studijem, glazbenim paviljonom
s održavanjem velikih koncerata
na otvorenom i zatvorenom prostoru;
visoke škole i fakulteti, znanstveni instituti,
cjeloživotno obrazovanje i edukacija;
poslovno-trgovačko-uslužni
sadržaji; zabavni park s prikazom dostignuća
hrvatskih inovatora; kulturni
sadržaji; sportsko-rekreacijski sadržaji
koji bi u dijelu postojećih paviljona zadržali
namjenu, kao i u konačnici hibridni
polivalentni javni prostor ili novi
javni prostor .
POVIJEST U BUDUĆNOSTI
Urbanističko rješenje Zagrebačkoga velesajma
na samom je početku nastojalo
integrirati Velesajam s cijelim novozagrebačkim
područjem te naglasiti središnju
gradsku os sjever – jug koja ima
ishodište na Zrinjevcu. Revitalizaciji će
se pristupiti na jedini mogući način, u
potpunosti poštujući cjelokupnu spomeničku
vrijednost pojedinih kulturnih
dobara. Uostalom, prostor Zagrebačkoga
velesajma zaštićen je kao kulturno
dobro i upisan u listu preventivno
zaštićenih dobara, a neki su paviljoni
posebno zaštićeni kao sastavni dijelovi
fonda spomeničke vrijednosti.
Neki od tih paviljona, građevina, unatoč
zapuštenosti, danas predstavljaju
vrhunske arhitektonske domete: Mašinogradnja,
arhitekta Božidara Rašice,
izgrađen 1957., danas paviljon 36; isti je
arhitekt 1964. izgradio paviljon DR Njemačke
(paviljon 35); Kineski je paviljon
1957. izgradio arhitekt Cheng Sung Mao
(paviljon 11); Ivo Vitić arhitekt je paviljona
40, poznatijega kao Vitićev paviljon, koji
datira iz 1956.; iste je godine J. Abramov
izgradio SSSR-ov paviljon (paviljon 9),
dok je 1961. nastao Talijanski paviljon,
vrhunsko djelo arhitekture i arhitekta
Giuseppea Sambita, (paviljon 15). Tu je
i Čehoslovački paviljon, arhitekta Josefa
Hrubyja iz 1956. (paviljon 20), kao
27