FENOMENI
Zašto kosa sijedi ?
Uglavnom se kosa farba zbog prirodnog procesa kojim kosa s vremenom
posjedi. Me utim, izgleda da je upravo ona stvar koja je omogućila farbanje
kose kasnije bila odgovor na gubitak prirodne boje kose.
Prije nekoliko decenija je moderno bilo farbanje kose u ekstremno plavu boju
i to hidrogen- peroksidom (H2O2). Rezultat je bila skoro bijela boja kose.
Takozvano blajhanje cijele kose danas više nije toliko popularno, ali se ljudi
ovog agresivnog postupka uljepšavanja kose još nisu riješili.
Taj isti hidrogenperoksid je prema univerzitetima u Mainzu i u Bradfordu i
odgovoran za sijedu kosu kod ljudi. Naime, tijelo ga proizvodi u malim
količinama prilikom procesa metabolizma.
Kod mla ih ljudi se ova supstanca ponovo razgra uje, ali se tijelo s godinama sve slabije
bori sa njom. Hidrogen -peroksid zatim napada enzim tirozinazu, koji je odgovoran za
proizvodnju melanina u tijelu. Posljedica ovog napadanja je postepeno sijedenje.Budući da
je napokon poznat mehanizam po kojem kosa gubi prirodnu boju, možda jednog dana
budemo imali tablete kojima ćemo hidrogen -peroksid i u kasnijim godinama moći dovoljno
kontrolisati da farbanje kose napokon postane prošlost – bar kod ljudi, kod kojih je razlog
farbanju kose i bilo njeno sijedenje.
Zašto je nebo plavo ?
Šta mislite zašto je nebo plavo? Da li je ono plavo zbog
plavetnila ogromnih okeana, ili su okeani plavi zbog plavog
neba? Evo odgovora.
Sunce osvetljava Zemlju bijelom svetlošću. Bijela svetlost je
svetlost koja sadrži fotone svih talasnih dužina (tj. ona je
kombinacija svih boja). Kada neki predmet osvetlimo bijelom
svetlošću on upija (apsorbuje) skoro sve boje, odre enu boju
odbija. Taj deo bele svetlosti, ta boja, koji se odbija od predmeta
je boja koju vidimo. Ovo važi za predmete kroz koje ne prolazi
svijetlost, za one koji nisu providni.
Kod providnih predmeta, kao što je na primer staklo, situacija je
nešto drugačija. Bijela svjetlost dolazi do stakla, jedan mali dio
se odbija a najveći dio nastavlja dalje. Od onog dijela koji je
prošao većina boja (talasnih dužina) prolazi bez ikakvih
problema, ali fotoni odre ene boje ne mogu da pro u tako lako.
Ti fotoni nailaze na „gužvu", sudaraju se sa molekulima i od njih
se odbijaju u svim pravcima. Svijetlost jedne boje se rasipa u
svim pravcima i staklo postaje obojeno u tu boju. Isti proces
odgovoran je i za boju neba.
Issue 1
Page 13