Čovjek ne može stvoriti ono što nije začeo u obliku
misaonog poticaja. Ovu tvrdnju slijedi još jedna, mnogo važnija
tvrdnja: čovjekovi misaoni poticaji
smjesta se počinju
pretvarati u svoje materijalne oblike, bez obzira na to jesu li te
misli hotimične i l i nehotične. Slučajni misaoni poticaji (misli
koje su odaslali drugi umovi) mogu odrediti čovjekovu
financijsku, poslovnu, profesionalnu ili društvenu sudbinu
jednako kao i misaoni poticaji koje čovjek stvara namjerno i
svjesno.
Ovime postavljam temelje za izlaganje iznimno važne
činjenice koja će vam pomoći razumjeti zbog čega se neki ljudi
doimaju "sretnima" dok se ostali, obdareni istim ili većim
sposobnostima, izobrazbom, iskustvom ili intelektualnom
sposobnošću, doimaju osuđenima na nesreću. Tu je činjenicu
moguće objasniti tvrdnjom da svako ljudsko biće posjeduje
sposobnost upravljanja vlastitim umom, a iz ove tvrdnje logično
slijedi da svaki čovjek može otvoriti svoj um za nasumične
misaone poticaje koje odašilju drugi mozgovi, ili čvrsto zatvoriti
vrata te prihvaćati samo odabrane misaone poticaje.
Priroda je čovjeka obdarila potpunim nadzorom nad samo
jednom stvari, a to je misao. Pridružite toj činjenici i činjenicu
da sve što čovjek stvara započinje u obliku misli, i stigli ste vrlo
blizu načela pomoću kojega je moguće prevladati strah.
Ako je istina da je svaka misao sklona zaodjenuti se svojim
materijalnim oblikom (što je istina izvan svake sumnje),
jednako je istinito da misaoni poticaji straha i siromaštva ne
mogu biti pretvoreni u oblike hrabrosti i financijskog dobitka.
Strah
od siromaštva
Kompromis između bogatstva i siromaštva nije moguć! Put
koji vodi u siromaštvo, usmjeren je suprotno od puta koji vodi
bogatstvu. Želite li se obogatiti, morate odbiti prihvatiti sve
224