Strah od kritike
Razmotrimo neke simptome straha od kritike. Većina ljudi
dopušta rođacima, prijateljima i javnosti uopće da toliko utječu
na njih da zbog straha od kritike nisu sposobni živjeti vlastitim
životima.
Mnogi ljudi pogriješe sklapajući brak, no ostaju u njemu te
žive u nezadovoljstvu i očaju jer se plaše kritike koja bi mogla
uslijediti ako isprave tu pogrešku. (Svatko tko se prepustio tom
obliku straha svjestan je koliko nepopravljivu štetu može
nanijeti jer uništava čovjekovu ambiciju i žudnju za
postignućima.)
Milijuni ljudi propuštaju dovršiti prekinuto školovanje jer se
plaše kritike.
Bezbrojni muškarci i žene, i mladi i stari, dopuštaju
rođacima da im unište živote u ime dužnosti, samo zato što se
plaše kritike. (Nitko nije dužan dopustiti uništavanje vlastitih
ambicija te uskraćivanje prava na život prema vlastitom
nahođenju.)
Ljudi ne prihvaćaju poslovne rizike jer se plaše kritike koju
bi mogli doživjeti ako ne uspiju. Njihov strah od kritike u
takvim je slučajevima jači od žudnje za uspjehom.
Previše ljudi odbija postaviti visoke ciljeve i l i čak odabrati
određeno zvanje jer se plaše kritike rođaka i "prijatelja" koji bi
mogli reći: "Ne ciljaj tako visoko, ljudi će pomisliti da si lud."
Kada mi je Andrew Carnegie predložio da dvadeset godina
svojeg života posvetim organiziranju filozofije postignuća, prvo
što sam osjetio bio je strah što bi ljudi mogli reći. Taj prijedlog
odredio mi je vrlo visok cilj, mnogo viši od bilo čega što sam
mogao i zamisliti. Moj je um u trenutku počeo nuditi izgovore i
opravdanja koja su proizlazila iz urođenog straha od kritike.
Nešto je u meni govorilo: " T i to ne možeš - to je prevelik posao
i zahtijeva previše vremena - što će o tebi misliti tvoji rođaci?
Kako ćeš zarađivati za život? Nitko još nije organizirao
163