a. Određenost svrhe. Da bi razvio ustrajnost, čovjek najprije
treba znati što želi. Jak motiv prisiljava osobu prevladati
mnoge poteškoće.
b. Žudnja. Prilično je lako razviti i održati ustrajnost ako
čovjek nastoji ostvariti svoju goruću žudnju.
c. Samopouzdanje. Vjera u vlastitu sposobnost ostvarenja
plana potiče čovjeka na ustrajnost. (Samopouzdanje je
moguće razviti putem načela opisanog u poglavlju u
autosugestiji.)
d. Konkretni planovi. Organizirani planovi, iako možda
slabi i potpuno nepraktični, potiču ustrajnost.
e. Točne spoznaje. Spoznaja o razboritosti planova
temeljena na iskustvu ili promatranju potiče ustrajnost;
"nagađanje" umjesto "znanja" uništava ustrajnost.
f. Suradnja. Suosjećanje, razumijevanje i skladni odnosi
s drugima potiču ustrajnost.
g. Moć volje. Navika usredotočenja na sastavljanje
planova za ostvarenje jasno određenog cilja vodi
ustrajnosti.
h. Navika. Ustrajnost je izravna posljedica navike. Um prima
svakodnevna iskustva kojima ga hranimo. Strah, najgori
od sviju neprijatelja, moguće je pobijediti silom
ponavljanja hrabrih poteza. To zna svatko tko je vidio
vojnike na bojištima.
160