jer njih proizvode osposobljeni ljudi uz pomoć primjerenih
strojeva, a sve to zahtijeva kapital.
Dok se odmarate, mogli biste na brzinu otplivati u Južnu
Ameriku gdje ćete uzeti nekoliko banana, a na povratku biste
mogli skoknuti na obližnju mliječnu farmu i uzeti nešto maslaca
i vrhnja. Tada bi vaša obitelj mogla sjesti i uživati u doručku.
Zvuči apsurdno, zar ne? Kada ne bismo živjeli u
kapitalističkom sustavu, opisani postupak bio bi jedini način da
nabavite te namirnice.
Kapital — temeljni kamen naših života
Iznos novca potrebnog za izgradnju i održavanje cesta te
brodova koje se koristi za isporučivanje običnog doručka toliko
je velik da nadilazi čak i čovjekovu maštu. Taj iznos izražava se
u stotinama milijuna dolara, a da pritom ne spomenemo ljude
osposobljene za upravljanje brodovima i vlakovima. No,
prijevoz je samo dio onoga što je potrebno suvremenoj
kapitalističkoj Americi. Da bi se imalo što prevoziti, potrebno
je nešto i uzgojiti, proizvesti i pripremiti za prodaju. Zbog toga
su milijuni dolara potrebni za opremu, postrojenja, pakiranje i
plasiranje te za plaće milijuna muškaraca i žena.
Brodovi i željeznica ne niču iz zemlje i ne funkcioniraju
sami po sebi. Pojavljuju se kao odgovor na pozive
čovječanstva, putem truda, domišljatosti i organizacijskih
sposobnosti ljudi koji posjeduju maštu, vjeru, entuzijazam,
odlučnost i ustrajnost! Ti su ljudi poznati kao kapitalisti. Njih
pokreće žudnja za građenjem, stvaranjem, postizanjem,
pružanjem korisne usluge, zaradom i stjecanjem bogatstva. A
budući da pružaju usluge bez kojih ne bi bilo civilizacije, oni
koračaju putem prema velikom bogatstvu.
Da bi vam bilo posve jasno, dodat ću da su ti kapitalisti
upravo oni ljudi o kojima govore samozvani kritičari. To su isti
oni ljudi o kojima buntovnici, lopovi, nepošteni političari i
korumpirani sindikalni vođe govore kao o "grabežljivcima" i l i
"skorojevićima".
138