TRADICIJA
GLAGOLJICA
A - azbuka - naziv za glagoljašku abecedu. Prvo se slovo glagoljice zove "az" što u prijevodu na suvremeni hrvatski jezik znači "ja".
B - Bašćanska ploča – najznamenitiji spomenik rane hrvatske pismenosti. Drugo se slovo glagoljice zove "buki".
V - "vede" – "vede" je slovo kojim se piše glas "V" što u prijevodu na suvremeni hrvatski jezik znači „pozna“ ili „zna“.
G – glagoljica – staroslavensko pismo nastalo sredinom 9. stoljeća.
D – Deželić – dr. Mladen Deželić organizirao je kemijsku zaštitu Bašćanske ploče.
E – Eduard – prema akademiku Eduardu Hercigonji, jezik natpisa Bašćanske ploče je hrvatsko - čakavski s elementima liturgijskog crkvenoslavenskog jezika, a pismo je hrvatsko glagoljičko.
Ž – Žgobićev zbornik – književni tekst napisan na glagoljici tzv. poluuncijalnim tipom pisma.
Z – Zvonimir – na Bašćanskoj ploči upisano je ime kralja Zvonimira što ju čini najstarijim poznatim dokumentom u kojem je hrvatsko ime upisano hrvatskim jezikom i hrvatskim glagoljaškim pismom.
DZ - "zelo" - jest slovo kojim se označavala brojka osam. Svako je glagoljsko slovo označavalo i jednu brojku. Na primjer, "az" je bio oznaka za brojku jedan, "buki" za brojku dva, "vede" za brojku tri...
Glagoljica je staro hrvatsko pismo iz 9. stoljeća. Važan je dio našeg identiteta i tradcije jer su Hrvati pisali glagoljicom 1000 godina. Razvijala se tijekom stoljeća, a od 13. stoljeća, Hrvati uglavnom pišu uglatom glagoljicom. Hrvatska srednjovjekovna književnost pisana je uglavnom na glagoljici, a o glagoljskoj pismenosti svjedoče brojni spomenici od kojih je svakako široj javnosti najpoznatija
Bašćanska ploča.
Tehničar 2018./2019.
10