SPORTSKI MAGAZIN- # 3
ANTALIJA
šarena laža za bh. klubove ili mjesto gdje se kuju šampioni?
Nekolicina premijerligaša i ove godine će najznačajniji dio zimskih priprema odraditi u turskoj Antaliji
Kada bi se neko potrudio i maksimalno angažovano napravio leksikon fudbalskih pojmova u Bosni i Hercegovini, imao bi desetine nedoumica kako da otpočne cijelu priču. Ipak, sigurno je da ne postoji pojam koji počinje sa prvim slovom u abecedi, a koji bolje oslikava stanje fudbala u Bosni i Hercegovini od Antalije. Peti najveći turski grad sa Bosnom i Hercegovinom nema mnogo toga, ali ima sa Premijer ligom BiH. Naime, u svakoj zimskoj pauzi nekolicina premijerligaških klubova na obalama Sredozemnog mora se sprema za dolazeće izazove, a iako su pripreme u ovom gradu neformalni simbol toga da se u klubu radi ozbiljno i da se maksimalno misli na budućnost kluba, Antalija sa ostvarenim rezultatima zaista nema mnogo toga.
Dovoljno je pogledati ko se sve spremao u Antaliji u posljednjih nekoliko godina, da bi ta tvrdnja dobila na težini. Sarajevo, Željezničar, Široki Brijeg, Radnik, Mladost, Sloboda, Čelik su išli ili će u jeku priprema ići u bazu u kojoj se spremaju stotine drugih klubova. Svi ovi klubovi ne mogu biti uspješni, neki su i pored boravka u Antaliji rezultatski podbacili, tako da ovaj faktor ne može biti uzet u obzir kad se govori o tome koliko pripreme na modernim terenima i sa snažnim protivnicima zaista doprinose kvalitetu nečije igre.
Turistički biser Anadolije u zimskom periodu privuče na pripreme i do 2500 klubova, što je frapantna brojka, ali je pokazatelj da su uslovi koji se tamo nude fenomenalni. Iako je najznačajniji uslov svakako klima, klubovi iz nekih snažnijih zemalja pored klime i povoljnih temperatura traže i različite vrste dodatnih sadržaja, koje u Turskoj mogu dobiti i to po prihvatljivoj cijeni.
Logika koja stoji iza odlaska bh. klubova u Antaliju je s druge strane jednostavnija- to je finansijski najisplativija opcija za naše ekipe ako ne žele da se spremaju za nastavak sezone u Premijer ligi BiH u blatnim kaljužama. Jer tereni na prostoru Bosne i Hercegovine su u ovom periodu godine upravo blatne kaljuže, a tereni u zemljama sa razvijenom sportskom infrastrukturom za naše su klubove ipak preskupi. Pripreme u španskim gradovima su jako nerealne, baš kao što bi bile i pripreme u nekim egzotičnim zemljama Azije, gdje se pripremaju klubovi iz liga petice.
Nije Antalija najprihvatljivija opcija za klubove iz cijelog svijeta, a to se najbolje može vidjeti prema imenima protivnika s kojima se naši klubovi susreću tokom priprema. To su klubovi iz Rusije, Južne Koreje, Moldavije, Ukrajine, Bugarske, Srbije, Hrvatske, Crne Gore i sličnih zemalja koje uglavnom pripadaju istočnom evropskom bloku. Bosanskohercegovački treneri koji radosno prihvataju informaciju da im je klub obezbijedio boravak u Antaliji svakako ne mogu biti nezadovoljni što mogu testirati svoju ekipu protiv snažnijih klubova, a nerijetko ostvare i vrhunske rezultate, što stvara prilično nerealna očekivanja od njihovih timova u nastavku premijerligaškog takmičenja.
Pripremni period nije bez razloga rezultatski beznačajan, te su utakmice našim, baš kao i inostranim klubovima prilika da probaju nešto što se u takmičarskoj utakmici ne bi usudili probati, no naši timovi često budu nesvjesni toga, pa umjesto da prihvate da je utakmica testnog karaktera, pruže svoj maksimum, pobijede snažniju ekipu koja je samo testirala nove formacije, te onda počnu da stvaraju nerealna očekivanja po pitanju nastavka takmičenja u Premijer ligi BiH.
A tamo gotovo redovno slijedi razočarenje. Trostruki prvak BiH u posljednje četiri godine, mostarski Zrinjski, svoje pripreme ne odrađuje u Antaliji. I mada će vas mnogi uvjeravati u suprotno, ne trebaju mu ni prijateljske utakmice protiv Astane ni Pohang Steelersa, kao ni sjajni tereni Antalije, da bi ostvario dobre rezultate i igrao najbolji fudbal u državi kroz solidan vremenski period. Naravno, to ne znači da 2500 klubova iz cijelog svijeta griješi, niti da Antalija ne nudi uslove u kojima se mogu izbrusiti šampionske ekipe i u kojima se može značajno napredovati.
Samo, kvalitetnija transfer politika, realnije postavljanje ciljeva i bolji i sposobniji stručni kadar, sposoban za kvalitetno definisanje i implementiranje stila igre, puno su bitniji‘’ sastojci’’ uspjeha od mjesta gdje se ekipa priprema. Crvena zvezda se u periodu kad je postala šampion Evrope tokom ljeta spremala na planinama oko Sarajeva. Mada je ljetni pripremni period drugačiji od zimskog, a ni vrijeme kad je Zvezda bila prvak Evrope ne može se porediti sa današnjim, Prosinečkom, Pančevu, Mihajloviću, Savićeviću, Šabanadžoviću, Jugoviću i mnogim drugim tadašnjim asovima Zvezde nije bilo bitno gdje se pripremaju. I da su igrali utakmice u blatnim kaljužama, vjerovatno bi svejedno postali prvak Evrope. KENAN KALOPER
12