SPORTSKI MAGAZIN- # 2
AC MILAN
Milanov pad u ambis bez dna
Mnogi veliki klubovi imaju svjesno napravljena zaduženja, ali racionalna, dobro isplanirana, takva da mogu vraćati dug. Ali ne i Milanovi Kinezi. Oni su vjerovali u plasman u Ligu prvaka već ove sezone. Kineski mešetari nisu imali pojma u šta se upuštaju
Piše: MIRZA KADIĆ
Nova 2018. će za mnoge poznate fudbalske klubove širom Evrope i svijeta donijeti mnogo toga pozitivnog- od novih ambicioznih planova, preko ulaganja u infrastrukturu, pa do pojačavanja igračkog kadra. Ali ne za sve. Za italijanskog giganta AC Milana, bit će to još jedna crna godina( ili barem njenih prvih pet – šest mjeseci koliko će u 2018. potrajati aktuelna sezona 2017 / 18 u Seriji A), godina koja će ostaviti gorak ukus tifozama Rossonera.
Zaista je nevjerovatno i tužno kakva je nesretna sudbina zadesila klub sa San Sira, jedan od najuspješnijih fudbalskih kolektiva na svijetu( 18 puta prvak Italije, sedmerostruki prvak Evrope, trostruki prvak svijeta, itd...), a još nevjerovatnije je to kako je jedan takav velikan naivno i olako prepušten u ruke ljudima sumnjive prošlosti koji donedavno nisu znali kako izgleda fudbalska lopta, podlim vještačkim milionerima koji su svoj novac stekli više sumnjivim radnjama nego čistom zaradom stečenom na čvrstom temelju i bez bezakonskih radnji.
Prodani mafiji
Šta se desilo Milanu? Imao je vlasnika kakvog bi svako poželio( ili možda ne), čovjeka koji je izgradio, po mnogima i do dan danas, najjači tim ikada na svijetu koji je bio nepobjediv i savršen( poput Guardioline Barcelone), tim koji je posljednji put donio Milanu titulu evropskog prvaka 2007, predvođen virtuoznim Kakom, Shevchenkom, Inzaghijem, Didom, Nestom, Pirlom, Gattusom, Maldinijem, Seedorfom... igračima koji bi danas bilo gdje i bilo kad eliminisali Real Madrid, Manchester United, Juventus i slične velikane.
I to je samo jedna od uspješnih generacija, da se ne vraćamo još pet, 10 i više godina unazad.
A onda se desila smjena generacije. I to je normalna pojava. To je doživjela svaka uspješna šampionska generacija nekog kluba. To su u posljednje otprilike dvije decenije doživjeli Manchester United, Real Madrid, Bayern, Barcelona..., ali su to obavili polako, mudro, sistematski, onako kako se i radi. A ne odjednom,„ preko noći“, u razdoblju od godinu ili dvije dana kao što je to uradio Milan, nimalo se ne osiguravši novim igračima koji bi bili nasljednici gore nabrojanih klasa. U međuvremenu se desio i Calciopoli koji je u Seriju A i italijanski fudbal bacio u ambis, i dodatno nokautirao Milaneze koji su se i sami našli na optuženičkoj klupi. Može se reći da Milan nije imao ni sreće.
Kao da je malo bilo što je klub pao u tešku rezultatsku krizu, nego je loše poteze počeo vući i milijarder koji je stvorio najmoćniji tim ovog kluba u historiji.
Medijski( Fininvest) i industrijski magnat, te bivši italijanski premijer( s najdužim stažom poslije Drugog svjetskog rata), Silvio Berlusconi kao da je pomalo počeo zaboravljati na to koliko je važno uložiti desetine miliona eura kako bi se spasio klub, pogotovo u vrijeme kada je arapski, ruski, a malo kasnije i kineski novac počeo da upravlja evropskim fudbalom. Bio je previše zauzet ličnim problemima u politici i skandalima( pogotovo onaj s maloljetnicom prije otprilike osam godina gdje je na odbranu i izbjegavanje zatvora potrošio navodno preko 400 miliona eura). I tako, kako su odlazili igrači, otišao je i vođa sjajne generacije Carlo
28