SPORTSKI MAGAZIN- # 2
Kada je početkom devedesetih godina Muhidin Zukić prebačen iz juniorskog u prvi tim Sarajeva, vjerovatno ni sam nije slutio u kakvom će se pravcu razvijati njegova fudbalska karijera, niti da će tridesetak godina kasnije biti upamćen kao jedna od posljeratnih legendi Bordo tima i Premijer lige BiH.
Njegov je razvoj, baš kao i razvoj mnogih drugih talentovanih fudbalera u našoj zemlji, kojih je početkom devedesetih bilo mnogo, znatno usporio i gotovo zaustavio četverogodišnji rat, čiji je najveći dio Zukić proveo kao nominalni član kakanjskog Rudara. Fudbala je možda nekad i bilo u tim ratnim godinama, fudbala sa rajom i za raju kada je na snazi kratkoročno primirje, no niko ga zapravo nije igrao i shvatao ozbiljno, a mnogi mladići su zbog nedostatka treninga i redovnih takmičarskih utakmica stvorili rupu koju je bilo nemoguće popuniti. Neki od zaista najtalentovanijih igrača iz mlađih generacija imali su tetku u Njemačkoj, rođaka u Turskoj ili makar u Karlovcu, pa su uspjeli izbjeći cjelokupan ratni horor i ostvariti kvalitetnu inostranu karijeru. Takvih je bilo malo, a Zukić nije bio među njima. Doduše, nije ni po talentu bio elitni igrač, a uzmemo li u obzir da je igrao na poziciji štopera kada su štoperi u igri učestvovali znatno manje nego danas, onda je jasno da je za nju odabran jer nije previše pametovao sa loptom.
Nakon što je rat u našoj zemlji postao dio svačije
svakodnevnice i nakon što ga je većina stanovništva prihvatila kao nešto sa čim će morati živjeti, uozbiljila su se i fudbalska takmičenja koja su se u tom periodu igrala na jako malom dijelu BiH, onda kad su postojale mogućnosti da utakmice budu odigrane bez da neko strada. Borbenost i beskompromisna igra Muhidina Zukića već su tada od njega počeli stvarati vodećeg štopera lige, ali sve do 1998. godine Sarajevo ga nije vratilo u svoje redove.
Ispostavilo se da je on bio jedan od‘’ sastojaka’’ koji je nedostajao Sarajevu godinu ranije u nesretno izgubljenom play offu od Željezničara, jer je već u svojoj prvoj sezoni upisao naslov prvaka BiH, onaj sporni kad finale play offa nije ni odigrano. Ipak, dobio je Zukić svoju nagradu, u reprezentaciju BiH ga je u augustu 1999. godine pozvao Faruk Hadžibegić, koji mu je dao šansu da debituje u prijateljskoj utakmici protiv Lihtenštajna. Naš tim je tada meč okončao rezultatom 0:0, a mnogi iskusni premijerligaški fudbaleri nisu nikad više pozvani u nacionalni tim zbog pritiska javnosti. Među njima i Zukić.
Nije mu jedino sezona 1998 / 1999 ostala u lijepom pamćenju. 2002. godine je bio jedan od strijelaca za Sarajevo u pobjedi od 2:1 protiv Željezničara u finalu Kupa BiH, a isti trofej je podigao i 2005. godine, kada je Sarajevo u finalu bilo bolje od Širokog Brijega. Bio je i dio tima koji je 2007. godine osvojio naslov prvaka BiH, a potom zaigrao u trećem pretkolu Lige prvaka protiv Dynamo Kieva. U dresu
23