SPORTSKI MAGAZIN- # 1
MLADEN JOVANČIĆ: fudbal je moj život
Kada je kao dijete započinjao sa igranjem fudbala nije ni slutio kuda će ga taj fudbal odvesti. Krenuo je od sarajevskog Željezničara, napravio prve korake na Grbavici, zatim preko Slavije, Glasinca i nekoliko beogradskih klubova otišao slučajno u Aziju gdje je ostao više od jedne decenije. Ovo je fudbalski put Mladena Jovančića, fudbalera rođenog u martu 1980. godine koji je svoje najljepše trenutke karijere ispisao igrajući u Kuvajtu i Bahreinu, a danas, po sopstvenom priznanju, igra najljepši sport na svijetu, fudbal na pijesku.
Počeli ste sa fudbalom u sarajevskom Željezničaru. Kako vidite svoje fudbalske početke?
- Prve fudbalske korake napravio sam u sarajevskom Željezničaru. Prošao sam tamo jednu-dvije selekcije, a onda nas je zadesio taj nesretni rat. Tada je počeo i onaj Željezničar iz Srpskog Sarajeva, i tu sam nastavio da treniram, koliko su to okolnosti dozvoljavale. Prve, da kažem, ozbiljnije korake u fudbalu napravio sam u Slaviji, i sa njom sam igrao u tim ligama Republike Srpske. Bilo je to jedno teško vrijeme, svi znamo. Nama djeci je samo bilo, daj loptu i da se igramo. Uživali smo u toj igri. Bilo je dosta propusta u organizacijama tih takmičenja, kako omladinskih tako i seniorskih, ali jedino smo to imali u tom trenutku i bili smo srećni i zadovoljni što možemo da igramo.
Glasinac, Železnik, Dorćol...
- Iz Slavije sam otišao u sokolački Glasinac, tada prvoligaša Republike Srpske. Tu sam dobio dosta prostora za igru, što mi je kao mladom igraču bilo veoma bitno. Bio je to najozbiljniji nivo na kojem sam do tada bio jer je i sama ekipa, kao i tadašnja liga bila izuzetno kvalitetna. Odatle me je put 1998. godine odveo u Železnik. No, tamo nisam mnogo igrao. Zbog vojske sam se vratio kući, igrao na pozajmici u Slaviji, pa sam se kasnije vratio u Beograd gdje sam opet bio na pozajmicama u Dorćolu i Radničkom sa Novog Beograda.
Tada ste gotovo prestali igrati fudbal. Kako dolazi do obrta u karijeri?
- Bio sam razočaran u fudbal. Praktično htio sam završiti sa igranjem, i posvetiti se nečemu drugom, a onda se sve promijenilo. Bila je to 2005. godina. Zlatko Krmpotić je preuzeo ekipu Kazma u Kuvajtu, i doveo je na pripreme na Zlatibor. Tada je došlo do nekih kontakata, i ja sam bukvalno iz balon sale otišao na Zlatibor na neku probu gdje sam odigrao poluvrijeme. Iskreno, nisam ja ništa posebno tu odigrao, ali su mi oni rekli da će me zvati kroz petnaestak dana kada odluče šta će. Ja sam iskreno već pomislio i da su oni rekli to tek reda radi kako bi me se riješili, ali onda je stigao poziv da dođem na novu probu u Kuvajt. Tada smo otišli Goran Dragović, nekadašnji fudbaler Voždovca, i ja. Bila je to kao neka proba od mjesec dana kada se igra neki nebitni kup u Kuvajtu, koji je zapravo i zamišljen kao proba za te igrače koji dolaze u Kuvajt, i tako je počela moja epizoda tamo.
Kako pamtite period proveden u Kuvajtu?
- Tamo sam proveo ukupno pet godina. Tri godine sam bio u Kazmi, a dvije godine u Al Qadisiyju. Sa Al Qadasiyjom sam igrao četvrtfinale azijske Lige šampiona. Izgubili smo od tada odlične ekipe japanske Urawe. Bio je to jedan poputno novi svijet za mene, novi izazov, i navikavanje na novu sredinu, a onda sam otišao u Bahrein.
Bahrein?
- U Bahreinu sam imao najbolje dane svoje karijere. Vrijeme provedeno u Al Riffi je bilo fenomenalno. Tamo sam proveo pet sezona,
14