Bila je to jedna starija gospođa. Svi su ju zvali
Baka. Htjela je započeti svoj govor. Lagano se
zakašlje i počne: “Da nema proljeća cvijeće
ne bi nikad izraslo ni drveće dalo pupoljke,
da nema ljeta ne bismo se mogli kupati ili
ohladiti sladoledom, da nema jeseni voće i
povrće koje raste u jeseni ne bi dozrelo. Da
nema zime ne bismo se mogli grudati, raditi
snjegovića.”
Godina je malo razmišljala i naučila pouku.