Nakon završenog dana šjora Mare, barba Frane i stari
Tonina su umorni, ali nekako čudno sretni i veseli ušli u
svoje kuće. Pomislili su kako su od nedavno djeca u selu
puno pristojnija i bolja. Obećali su da će ih zbog dobrog
ponašanja morati pohvaliti. Nisu bili sigurni otkud je
došla ta promjena i dok su se tako zamišljeni spremali na
počinak, na drvenom podu njihovih kuća ležalo je sovino
bijelo pero. I sve je u tom pitomom istarskom selu podno
Učke bilo kao i prije, a opet nekako i nije.