I dok je strašan vjetar fijukao Ive joj se obrati i
strogim glasom kaže:
“Nećeš vikat i jodit se no me ku s kolon pason
va korat i, ne otpošti, ti oblatin lancun?”.
Šjora Mare je prestrašeno odgovorila:
“Ma neću vikat i neću se nikad već razjodit i
povidat te ocu. Ti si samo dite ko se rada igro, a
lancun kako lancun, tu je da se oblati, a ja san tu
da ga operen. Ne baciljoj, moj Ivić, moreš se doć
igrat va korat“, sve u isti preplašeni glas rekla je
šjora Mare.
U taj čas Ive se pretvori u sovu, ispusti bijelo
pero na drveni pod šjora Marine stare kuhinje i
odleti.