SLIKOVNICE NP 2018 Coprnice greju nr | Página 12

Šjora Mare od lancuna, tako su je zvali jer je uvijek prala rublje, glasno je zavikala: “Coprnice, Coprnice greju!“ i zapomagala: “A tužna ja, sirota neboga!“. Pogledala je prema krovu svoje kuće koji je vjetar odnio, a s visine je u nju gledao strašan lik u kojem je prepoznala svog susjeda malega Ivu.