Sapunice: Kakve likove više
volite utjeloviti – pozitivce ili
negativce?
Stjepan: Kroz Akademiju i
kazalište prošao sam mnogo
dijametralno suprotnih uloga.
Neko vrijeme počeli su se redati
negativci, i onda sam se zaželio
igrati pozitivce. Bilo mi je dosta
kopanja po negativnim emocijama
i iskustvima, proučavanja
patoloških odnosa i osobina kako kod sebe, tako i u literaturi
i u svakodevnom životu. “Što se
babi snilo, to joj se i zbilo”, već
nekoliko godina igram pozitivce,
i to mi odgovara. Naravno da će
doći na red i neki novi negativac,
veselim se i tome.
Petra: Budući da sam rijetko
igrala pozitivne likove, sada
uživam u njima. Eto, i u novoj
predstavi “Harem” imam tu sreću,
kao da mi se otvara novi glumački
ciklus.
Sapunice: Kika i Orsat
doživljavaju uspone i padove u
svojoj romantičnoj vezi. Jeste li vi
ikad oprostili prijevaru? Biste li
to mogli i pod kojim uvjetima?
Stjepan: Proživljavaju uspone i
padove, ali unatoč svemu tome
njihova ljubav kroz epizode ipak
raste. Osobno nisam i mislim da
ne bih mogao oprostiti prijevaru.
Ako stvari jednom puknu, nikad
više ne mogu biti kao prije.
Petra: Vjerojatno je spoznaja da
si zamijenjen drugom osobom
unutar ljubavnog odnosa jedna od
najtežih situacija u istom. Bar to
govorim iz vlastitog iskustva, no
što sam starija, to više postajem
svjesna da je to stvar ega, i da
je bitno znati razlučiti i u takvoj
situaciji pokušati biti racionalan.
Svi smo podložni greškama, i
nitko od nas nije savršen. U teoriji
mislim da bih mogla oprostiti, no,
iskreno, nadam se da neću imati
prilike to i provjeriti.
Sapunice: Postoje li ljudi koji vas
inspiriraju kao glumca?
Stjepan: Postoje glumci koje
volim i cijenim, često pogledam
najbolje što se u filmu nudi od
uloga sličnih onoj koja je preda
mnom ili koju trenutno igram.
Kao što Woody Allen kaže: “Ako
kradeš, kradi od najboljih.” Isto
tako, inspiriraju me ljudi slični
ulozi koju trenutno igram. Kao
glumac naučio sam promatrati i
uzimati iz stvarnosti detalje koji
katkad zlata vrijede.
Petra: Mnogi su me ljudi
inspirirali kroz život. Mi glumci
smo vječni promatrači. Bila
to moja frizerka, susjed ili
predsjednik države, ljudi oko nas
su nepresušni izvor u kreiranju
likova koje ne mogu potpuno naći
u samoj sebi. Pritom ne govorim o
oponašanju, nego o osvještavanju
razlika koje onda postaju osnova.
Sapunice: Na društvenim
mrežama gledatelji poslije svake
epizode opisuju najdraži “Stella
moment”. Koji je vama najbolji
trenutak iz prve sezone?
Petra: Tu sam subjektivna. Moj je
omiljeni trenutak definitivno prvi
susret Kike i Orsata u kinu.
Stjepan: Od onih koje sam
snimao, zasad mi je najbolji
trenutak svakako tango dvoboj s
Mislavom Čavajdom za naklonost
Petre Dugandžić. Dugo smo i
kvalitetno pripremali tu scenu
pod vodstvom koreografa Igora
Barbarića. Od cijele serije prva
mi na pamet pada “Razmažena”
u izvedbi Vande Vinter. Takvu
glazbu inače ne slušam, ali
moram priznati da sam danima
pjevušio tu pjesmu nakon što sam
čuo Vandinu izvedbu.
Sapunice: Jeste li očekivali da će
“Stella” biti tako popularna kad
jednom krene emitiranje?
Stjepan: S obzirom na to da su
svi koji su radili seriju davali sve
od sebe i pridonijeli time dobroj
atmosferi na setu, pretpostavio
sam da će se gledateljima svidjeti
“Stella” kao spoj ljubavi, pjesme i
priče o teškom putu do uspjeha.
Petra: Nadala se jesam. Pogotovo
nakon uspjeha “Larinog izbora”.
Često smo o tome maštali tijekom
snimanja, ali iskreno - ovakve
brojke su premašile moja najveća
očekivanja. Zahvalna sam svim
ljubiteljima “Stelle” što nam
potvrđuju da smo napravili dobar
posao.
109
povjerovati. Sreća dolazi kad smo
za nju otvoreni.
Stjepan: Samo su mi se potvrdile
neke stvari, poput toga da se ne
treba nervirati kad su u pitanju
problemi, nego ih što smirenije
rješavati, kao i da ne treba puštati
pravu ljubav da nam promakne.
Kao glumac svakako sam dodatno
izbrusio svoj zanat i pronašao
zadovoljstvo u još nekim novim
segmentima svog posla.